Intervju: Ivana Sataić 
Asistencija: Tomi E. Šega
Foto:

Borghesia je, kako je navedeno u službenoj bendovoj biografiji, slovensko-hrvatska electro glazbena grupa nastala u Ljubljani 1982. godine. Bend kojeg su osnovali članovi alternativne kazališne grupe Theatre FV-112/15 svojom je tematikom zabranjenog, tabua i represije ubrzo je postao sinonim kultnoga u alternativnim krugovima bivše Jugoslavije, a ubrzo nakon toga i jedan od najistaknutnijih predstavnika europske EBM scene, rame uz rame sa benodvima Front 242 ili Nitzer Ebb. Isto tako, Borghesia je (uz Laibach) najuspješniji slovenski bend u inozemstvu i ujedno jedan od najuspješnijih sa prostora bivše Jugoslavije.
Povodom objavljivanja njihove nove ‘best of’ kompilacije “20th Century – Selected Works” (FV Records/Dallas Records) kojom je Borghesia okupljena ponovno u originalnoj postavi zakoračila u novo tisućeljeće sa bendom smo porazgovarali o nekim od trenutaka ključnih za njihovu karijeru.

VENIA: Za početak, budući da su naši čitatelji uglavnom  ili generacijski bliski Borghesiji, ili nešto mlađi od benda, što nam možete reći o nastanku i samim počecima benda koji je osnovan u Ljubljani početkom 80-ih. ‘
BORGHESIA: Borghesiju smo ustanovili 1982 godine članovi kazališne grupe FV112/15 (što znači  rječnik stranih riječi Franc Verbinc, 112. stranica, 15. red: “C’est la guerre”, To je rat), koja je radila Disko FV, ustanovila FV video i FV založbu – prvu neovisnu diskografsku kuću u bivšoj Jugi. U četri godine rada na disko klubu smo promijenili tri prostora u kojima se skupljala cijela ljubljanska alternativna scena. Disko smo shvaćali kao cjelovito umjetničko djelo 20. stoljeća. Na početku rada na glazbi smo funkcionirali kao klasičan band sa bubnjevima, basom, gitarom i vokalom. Poslije nekoliko mjeseci je band počeo mijenjati članove i razilaziti se. Na kraju tog razdoblja smo nas dvoje shvatili da je najproduktivnije nastaviti rad kao duet. Prvu kasetu “Borghesia” smo sami snimili sa klasičnim instrumentima na četvorokanalnom magnetofonu. Drugu kasetu “Clones” smo već radili sa ritam mašinom i sintesajzerima, zatim smo 1984 otišli u studio te snimili album “Ljubav je hladnija od smrti”. Poslije prvog i za duže vrijeme jedinog koncerta na Novom rocku 1983 su se nam pridružili Neven Korda i Zemira Alejbegović sa kojima smo glazbu vizualno i sadržajno nadogradili u video kaseti “Tako mladi” i u performansima. Poslije zadnjeg performansa “Bodočniki” (Futuristi) i poslije izdanja mini albuma “Njihovi zakoni, naši životi” smo se odlučili da počnemo raditi na koncertima. Istovremeno smo otkrili izdavača Play it again Same iz Belgije i sa njima potpisali ugovor za četri albuma. Do 1991 smo sa koncertima obišli cijelu zapadnu Europu i Jugoslaviju.

VENIA: Kako ste se odlučili za ime Borghesia i što se zapravo “krije” iza odabranog imena?
BORGHESIA: Ime je nastalo po pjesmi Borghesia koju nismo nikad objavili: “Borghesia di Vitorio de Sica .” Borghesia znači na talijanskom buržoazija i za tim imenom se krije dekadentni individualizam, koji se bavi vlastitim užitkom, sa individualnim strategijama opstanka u poludjelom svijetu, kojim vladaju osobne i masovne fantazme.  Borghesia je u svojim tekstovima govorila o prekoračenju fantazme kroz suočenjue sa svojim najintimnijim, tamnim, bolnim, depresivnim užitkom (što nije jednako prijatnom, najčešće je suprotno, užitak je hrana nagona koji svoju težnju uvijek ispunjava pa makar preko neuroze ili psihoze). “Bez nade, bez straha” je ultimativno geslo prekoračenja fantazme, himničan poziv, da pogledamo Realnom u oči: “Ruka na ruci, grudi uz grudi/jedno uz drugo ležimo na postelji/sve moje ljubavi su mrtve/stisni me uz sebe/zagrli me čvrsto/u znoju, u strasti, u krvi”.
Taj dekadentni individualizam smo postavili nasuprot tadašnji vladajući, kolektivistički ideologiji, koju smo doživljavali kao lažnu, uspostavili smo svoj vlastiti kolektiv, svoju vlastitu scenu, samoupravljanje smo shvaćali  smrtno ozbiljno ali nikako na način da je kolektiv nad individuom.

VENIA: Kako to da ste se odlučili pjevati na slovenskom iako to nije vaš materinji jezik, vi ste navodno iz Pule?
BORGHESIA: Srce nekadašnje Borghesie (Aldo, Dario, Neven i Zemira) je iz Pule i svi smo došli u Ljubljanu studirati (sociologiju i filozofiju). Pjesme sa albuma Ljubav je hladnija od smrti su sve na hrvatskom, kasnije je Aldo počeo pisati tekstove i na slovenskom, talijanskom te najviše na engleskom. Promjena jezika proizlazi iz obvladavanja novih jezika i prije svega širenja kruga publike kojoj smo se obraćali.

VENIA: Osobitost Borghesie je, uz to da je stvarala elektronsku glazbu, u 80.-ima u začetku i često stigmatiziranu, bila je i oznaka video projekta. Što nam možete reći o ovom potonjem dijelu, video projekt, iz perspektive 80.-ih, što je to tada značilo budući da tehnologija, kada je riječ o video instalacijama,  nije bila toliko razvijana i u sveopćoj uporabi kao danas? Da li planirate objaviti vaše video radove na DVD-u?
BORGHESIA: Naša prvobitna namjera je bila da ne bi izdavali ploče nego video kasete. Nažalost je u ranim osamdesetima video bio još medij u povoju tako da smo izdali video kasetu i ploču istovremeno. Sva video djela Borghesie si svatko može presnimiti sa internetne strane ZANK, gdje su svi video radovi Nevena i Zemire. DVD će izaći ako za to Neven osjeti potrebu.

VENIA: Pojedini kritičari smatraju da Borghesia glavninu svog uspjeha može zahvaliti otvaranjem vrlo kontroverznih društvenih pitanja te dosluhu sa kulturnim previranjima i pojavom Disca FV i Magnusa, prvog gay kluba u tadašnjoj Jugoslaviji. Odakle ideja da se pitanja poput osobne slobode i načina na koji se pojedinac može ostvariti pretoči u glazbu i koliko je u komunističkom uređenju bilo teško biti umjetnik koji na novi  način progovara o tabu temama?
BORGHESIA: Neka doza hrabrosti je morala postojati, na kraju krajeva smo sami sebe i vidjeli i gradili kao suvremene nenasilne ratnike koji su se bili spremni boriti za svoje ideje. U toj borbi je bilo mnogo životne radosti, smisla i čari jer smo radili nešto što je imalo društveni utjecaj, osjećali smo da mijenjamo svijet.

VENIA: Borghesia je, uz Laibach, inozemno najuspješniji bend s prostora bivše Jugoslavije i ujedno bend koji je, u začetku aktivističkog pokreta na području bivše države, seksulanu slobodu uspio pretvoriti u važno političko pitanje. Danas je takav stav opće prihvaćen no koliko je tada, dakle u komunističom uređenju kada se o mnogo stvari smjelo govoriti samo unutar četiri zida, bilo teško i izazovno sa ovakvom ideologijom doprijeti do svijesti ljudi i smatrate li to što vam je urpavo to prošlo za ruku svojim uspjehom?
BORGHESIA: Pitanje slobode nije neka fiksna statična kategorija. Deklarativno su se neke stvari promijenile na bolje, no broj siromašnih je u porastu, a bit će još veći. Jaz između bogatih i siromašnih se širi. Besplatno školstvo i zdravstvo nestaje, potrošnja postaje nadomjestak za kulturu, profit postaje jedino mjerilo uspjeha. Borba dobrog i zla, konzervativnog i naprednog je vječna. Po drugoj strani je pitanje slobode pitanje o mogućnostima vlastite samorealizacije, kapitalizam koji sve svodi na tržnu vrijednost za tako shvaćenu slobodu nije ugodan.

VENIA: Bend se vrlo brzo, po potpisivanju za belgijsku kuću Play It Again Sam, postavio kao važan faktor u žarnu EBM-a. Koliko se, iz vaše perspektive, žanr razvio u posljednjih dvadesetak godina i ide li u pravcu u kojem ste željeli i težili da ide?
BORHESIA: Borghesia se nikad nije opterećivala žanrovima. Nikad nam ništa nije bilo sveto. U našoj glazbi mogu se čuti elementi rocka, punka, elektronike, klasike, world glazbe, bluesa, rapa, industriala…. EBM zvuk nismo kopirali već smo ga razvijali neovisno o ostalim bendovima. Bilo je to vrijeme prvih midi instrumenata, prvih kompjutera, samplera, pojavile su se prve cd ploče J. Ta fascinacija sa novom tehnologijom i nabrijana punk ideologija – sami protiv svih, bila je naša kombinacija na koju smo se palili. Danas svaki klinac ima u svom kompjuteru neki program s kojim može raditi muziku, što je svakako pozitivno. Možda je po drugoj strani, ta enormna kvantiteta disperzirala kvalitetu i 21. stoljeće nam još nije donijelo neki novi zvuk. Čini nam se da je danas cijela umjetnost, stara umjetnost, zajedno sa glazbom.

VENIA: Možete li usporediti EBM danas, sa EBM-om s početka 80.-ih? Osim bendova poput Borghesie, što spaja, a što razdvaja EBM iz spomenuta dva razdoblja?
BORGHESIA: Moramo priznati, da nažalost uopće ne poznajemo novu EBM scenu. Što ne znači da nema kvalitetnih bendova.

VENIA: Originalni član, pjevač Dario se vratio u bend što je vrlo vesela za većinu fanova Borghesie. Što je bilo presudno za njegov povratak?
BORGHESIA: Presudno je bilo to da je u njemu u proteklih osamnaest godina postojala želja za bavljenjem glazbom i da je prošle godine odlučio kupiti opremu, koja je postala po svojoj cijeni veoma dostupna. Već na proljeće smo prvi put govorili o tome da bi počeli raditi zajedno. U međuvremenu je Daria pozvao na suradnju režiser Dragan Živadinov i Dario je prvi put samostojno radio i napravio glazbu za predstavu “Marlowe” (drama Vladimira Stojsavljevića) i za informance “Postgravity art:: Syntapiens” u New Yorku. Glazba iz predstave je ovih dana izašla na disku sa naslovom “Emomehanika”.

VENIA: Nedavno je objavljena kompilacija vaših radova “20th Century – Selected Works”. Vaš zadnji studijski album je “Pro Choice” iz 1995. godine. Prošlo je dosta godina između ova dva izdanja, što se događalo s Borghesiom u međuvremenu?
BORGHESIA: Dario je u tim godinama radio različite poslove, sada je već sedam godina zaposlen u gradskoj upravi na odjelu za kulturu. Tamo je između ostalog zadužen za komunikaciju sa autonomnim kulturnim centrom Metelkova mesto i njegovu obnovu.
Aldo je krajem 90.-ih godina zajedno sa Vukom Krakovićem, violinistom legendarne grupe 2227 osnovao nov band Bast odnosno Bast Kolektiv, koji je nešto potpuno drukčije od Borghesie. Do sada su izdali 3 albuma i uskoro bi se trebala pojaviti četvrti. Svaki album se razlikuje po stilu, glazbenicima, a generalno se može opredjeliti kao moderni psihodelični rock, sa elementima improvizacije, jazza, world music…:) Osim Basta, Aldo je i dugogodišnji član The Stroj, odnosno sada StrojMachine, industrijskog plemena na tragu Test Dept – Einsturzende Neubauten, benda koji sam radi svoje instrumente i s kojima je nastupao po cijeloj Europi i Singapuru. Pored njih je producirao oko 70-ak albuma, skladao je glazbu za brojne filmove, kazališne i plesne predstave. Ah da, tu je i motorcikl, mantrični stroj na kojem provodi većinu svog slobodnog vremena.

VENIA: Osim objavljivanja ove kompilacije koja je sažela najveće uspješnice vaše karijere najavili ste i snimanje novog albuma, kada ga možemo očekivati i na koji će način kapitalizam i neoliberalna agresija postati novim motivom u glazbi Borghesie? Da li ste već počeli radit na novom materijalu i u kojem smjeru planirate ići?
BORGHESIA: Pitanja su vrlo dobro postavljena, samo što odgovore na njih još nemamo. 🙂 Na materijalu smo već počeli raditi i uopće nam se ne sviđa to  robovanje kapitalizmu usred tunela bez tračka svjetlosti. Generalno možemo reći da smo na putu u kojem tražimo neke nove utopije i izazove. Vrijeme je za novo vrijeme. Time has to be arrested, a new time has to begin, rekao je Walter Benjamin.

VENIA: Objavljivanje albuma, kako kompilacija tako i novih studijskih uradaka, u pravilu prati i turneja. Možemo li uskoro očekivati i koncertno aktiviranje Borghesie i kakvi su općenito planovi na ovom polju?
BORGHESIA: Sve je moguće. Trenutno nam je najvažnije, da se skoncentriramo na novi materijal i da se kao i inače dobro zabavljamo dok radimo. To shvaćamo kao kreativan proces, lišen dogmi i prostor koji je otvoren za radoznalost i slučajnost.

Službeni myspace: www.myspace.com/ebmborghesia