Intervju: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)
Foto: Bojan Ulv Krnjajić

Blind Guardian prisutan je na sceni preko dvadeset i pet godina. Njihovo najnovije remek djelo „At the Edge of Time“ ugledalo je svjetlo dana u lipnju prošle godine. Dan nakon izvrsnog premijernog gostovanja u Zagrebu popričali smo s pjevačem i mastermindom Blind Guardiana, Hansijem Kurschom u njihovom, kako sami kažu, drugom domu, Beogradu.

VENIA:Kako si? Kako je bilo jučer u Zagrebu?
HANSI:Prilično zahtjevno. Jako glasna publika, ne mogu se ni na što žaliti, ljudi su bili jako entuzijastični, stvarno smo se dobro zabavili na bini. Dobio sam dojam da su svi uživali. Odsvirali smo dobar set pa mogu reći da sam siguran da ćemo se pobrinuti da se vratimo uskoro. Nadamo se da postoji još koje mjesto u Hrvatskoj gdje možemo svirat.

VENIA:Prošlo je skoro godinu dana od objave vašeg posljednjeg albuma. Što misliš o konačnom izdanju?
HANSI:Vjerujem da je postao metal klasik za mnoge. Jako je dobro prihvaćen i od strane medija i ostalih pa mogu reći da sam jako ponosan i zadovoljan. Ispunjene su naše glazbene vizije i rijetko što bih danas oko toga promijenio.

VENIA:Kakvu poruku ste željeli prenijeti publici tim albumom?
HANSI:Uvijek se stvari razvijaju i ne treba biti naivan. Magija cijelog albuma leži u i u glazbi i stihovima. Mislim da smo zahvaljući nekim eksperimentima na albumu, kao na primjer, uveli smo više elemenata keltske glazbe nego u prijašnjim albumima ili klasični pristup, uspjeli proširiti područje Blind Guardiana. Pitanje nije bilo samo što želimo na ovom albumu već također i u kojem ćemo smjeru krenuti u budućnosti te smo u to uložili uistinu veliki trud.

VENIA:Koristili ste simfonijski orkestar na albumu, reci mi nešto o toj suradnji.
HANSI:Već dulje vrijeme radimo na orkestralnom projektu, tako da smo kad-tad morali ubaciti simfonijski orkestar. Kad smo počeli raditi na „At the Edge of Time“ neke pjesme kao „Wheel of Time“ i „Sacred Worlds“ zahtjevale su da se koristi dostojni orkestar i srećom našli smo prave ljude u češkom orkestru. Charlie Bondfiend nam je predložio tu ideju, on je radio na najnovijem albumu grupe Helloween koji su se našli u sličnoj situaciji. Budući da bi to bio napredak za sve nas odlučili smo Česima dati priliku.

VENIA:Kako nastaje tipična pjesma Blind Guardiana?
HANSI:Uvijek počinjemo od nule. Kada počinjemo rad na novom albumu, Andre i ja diskutiramo o stvarima kao u kojem smjeru treba pisati nove pjesme, hoće li biti moguće to održati sljedećih godinu-dvije. Tada se razdvojimo i pokušamo samo smisliti što više ideja moguće. Obično mi Andre održi govor od otprilike šezdeset sekundi o tome što mu je na pameti nakon čega ja počinjem raditi na tim idejama i polako oblikovati melodije, vokale, prve stihove i to mu dajem natrag. To je kao rađenje snjegovića, imate male sitne djeliće koje morate okretati i odjednom imate gotove pjesme. Teško je to objasniti, postoji vizija koja na kraju bude izmijenjena utjecajem druge osobe.

VENIA:Kad smo već kod stihova, većina ih je inspirirana fantastičkom književnošću. Reci mi, što je toliko fascinantno u tome da se provlači kroz svaki album i pjesmu?
HANSI:Dobar razlog je taj da to glazba jednostavno zahtijeva. Ako slušate srž naše glazbe shvatit ćete da posjeduje neki impuls i daje prostora za maštu. Tako da bilo što da napišem u stihovima djeluje još snažnije. Zato pišem o starim pričama i u kombinaciji s fantastičnom literaturom to odlično funkcionira. Jednostavno je tako. Uostalom, po tome smo i prepoznatljivi pa zašto mijenjati stvari koje savršeno funkcioniraju zajedno. Također, uvijek imam mogućnost dati dodatno značenje s vlastite perspektive i ubaciti koju ideju dok na drugoj strani slušatelj ima dovoljno prostora za vlastitu interpretaciju kako bi došao do svojih zaključaka. To je ta magija između glazbe i stihova.

 

VENIA:Koji su tvoji glazbeni utjecaji?
HANSI:Ima ih mnogo, grupe kao Queensryche, Metallica, Helloween, ali, sve u svemu, krenuli smo različitim putem od njih, naravno. Grupa kao Queen je jako važna za nas kako bismo uspostavili različit prizvuk od spomenutih grupa. Također tu je mnogo folklornih djela. Nema toga što ne volimo. Postoji dobra i loša glazbe. Ne volimo kategorizirati glazbu.

VENIA:Snimili ste spot za pjesmu „Voice in the Dark“. Koje je značenje spota, kako je prošlo snimanje?
HANSI:Kao prvo, moram se vratiti na stvar u stihovima i glazbi koju sam maloprije spomenuo. Stvari uvijek ostavljaju ljudima mjesta za vlastitu interpretaciju. Ono što smo prvo napravili jest, jer smo već radili sa Stađom i Ivanom na „Another Stranger of Me“ projektu, imali smo ideju koju bi oni mogli pretvoriti u izvrstan vizualni doživljaj . Poslali smo im pjesmu i dao sam im riječi bez da sam im rekao pravo značenje. Pjesma je inspirirana „Songs of Ice and Fire“ Georgea A. A. Martina i opisuje određenu situaciju u toj priči. Nisam bio siguran da je to dobra radnja za koncept spota pa sam originalnu ideju zadržao za sebe. Oni su samo radili na stihovima i dobili vlastite ideje koje su više latinsko-američki orijentirane. Obredi žrtvovanja nativnih latinoamerikanskih plemena je bila prvotna ideja koju su imali a sama srž je piramida, a u to vrijeme nismo znali da ćemo imati piramide na albumu. Slučajnost ili ne, ljudi interpretiraju stvari na drugačiji način ali sa sličnim zaključcima. Oni su imali koncept koji nije striktno koncept pjesme ali se uklapa što smo prihvatili a dečki su izvrsno završili svoj posao. Došli smo ovamo na jedan dan, nismo imali mnogo vremena, Ivan i Stađa su sve savršeno pripremili i samo smo odsvirali svoje i zabavili se.

VENIA:Planirate li snimiti još koji spot za pjesme s aktualnog albuma?
HANSI:Ne. Ne isplati se i to je problem. Jako malo TV postaja ima volju emitirati takve stvari diljem svijeta. Troškovi za snimanje su preveliki. Ne možeš uvijek hraniti čudovište zvano Youtube. Ljudi su se navikli dobiti stvari besplatno a sve te stvari su jako skupe. Tako da, jedan je uredu, stvorio nam je medijski prostor koji je potreban a sve dodatno ne bi imalo smisla. Premda bi bilo jako dobrih ideja.

VENIA:Što je sa singleovima?
HANSI:Jednaka situacija. Sada smo na kao promotivnoj turneji koja bi trebala ljude upozoriti na novi album.

VENIA:Što misliš o promociji preko društvenih mreža kao što su Facebook ili Myspace?
HANSI:To se mora koristiti. Realnost se ne može promijeniti i to je činjenica. Virtualna realnost je postala dio našeg života. Naravno da koristimo društvene mreže kako bismo ostali u kontaktu s ljudima što je više moguće. Ali opet stvara sliku koja nije jednaka onoj kada ljudi dođu na koncert ili kupe album. Jednostavno nas prate i svjesni su da grupa postoji ali to nužno ne znači da su žestoki fanovi. Vrijednost glazbe danas nestaje. Nisam pesimist i ne mislim da će glazba u potpunosti nestati, no situacija je teška što može vidjeti u svim instrumentima koje ljudi posjeduju. Mladi imaju toliko toga na biranje da ne postoji samo jedna jedinstvena stvar koje se drže i u glazbi i općenito. Premda na prvi pogled mediji pomažu i ne oslabljuju vezu između grupe i fanova. To je naš glavni zadatak da zadržimo obavezu prema ljudima svirajući dobre koncerte uživo. To je danas jedina opcija koju imamo. Osim toga bismo mogli početi koristiti mainstream instrumente koji ne vode do mainstream uspjeha.

VENIA:I CDi su jako skupi, jako ih si teško priuštimo ovdje.
HANSI:U pravilu postoje fanovi koji još uvijek cijene glazbu i znaju da postoji određena cijena koju moraju platiti. U zemljama poput Njemačke ili cijele srednje Europe općenito CD-i su postali toliko jeftini da nikoga nije briga ni za što. Tako da je teško jer veliki lanci kao Media Markt odbijaju imati veći izbor albuma jer preferiraju prodaju hitova po 19.95 eur. Ubili su sve CD shopove koji ne mogu protiv velikih lanaca. A više niti ne postoji interes. Oni žele prodati CD playere pa moraju imati i CDe ali budući da je to sve mainstream glazba prodaju smeće… tako da se lako nađe Shakira i te stvari, kakogod. A u zemljama poput Srbije ili Hrvatske još je uvijek teško, ljudi još uvijek teže za nekim stvarima i to je ono što mi cijenimo. Naravno da je jednaka situacija u Južnoj Americi gdje se moraš još uvijek suočavati s problemima s bootlezima koji postoje i ovdje, naravno, ali se to ne može usporediti s problemima koje uzrokuje internet.

VENIA:Što misliš o današnjoj njemačkog metal sceni?
HANSI:Uvijek je bilo jednako. Jednako je sa svakim trendom i pokretom. Metal uvijek postoji i uvijek će postojati. Uzimajući u obzir posljednjih 25 godina moram reći da je njemačka metal scena prilično stabilna. Nema mnogo ljudi koji dolaze, ali opet nema mnogo onih koji odlaze. Uvijek je prilično ista situacija. Nažalost postaje sve teže mladim grupama da se prošire na tržištu i ponekad imam osjećaj da nemaju pravu viziju ili koncept za današnji biznis. Tako da postoje stare grupe koje diktiraju scenu.

VENIA:Kakva je budućnost Blind Guardiana?
HANSI: Glazba. Razgovarali smo o nekoliko stvari koje bismo mogli napraviti. Sad nas definitivno orkestralni projekt zadržava na prilično vrijeme ali ne bih mogao reći kada će točno biti završeno, no, kraj 2012. je moj cilj. Završit ćemo ga kad sve bude gotovo, tako mi tretiramo glazbu. Kada postoji nešto što volimo i cijenimo sve ćemo učiniti da to djelo dovršimo. Nikad zapravo nemamo neki vremenski raspored bilo za što. Samo stvaramo glazbu.