Intervju i foto: Miloš Ristić-Jeskanen

HRABRE PROMJENE BEZ PREDUMIŠLJAJA

Rijetki su primjeri, pogotovo u metalu (gdje fanovi uglavnom ne trpe bitne promjene stila), da bend napravi nagli stilski zaokret, a da pri tome iz svega izađe još jači. To su upravo napravili momci iz benda Amoral prije nešto više od tri godine (i razbjesnili vjerne fanove), kada su od death metal benda postali power metal bend.
Amoral sam gledao na TUSKA festivalu tri puta: 2005. godine, dok su još bili death metal, pa zatim 2009. sa tada novo pridošlim pjevačem Ari Koivunenom (pobjednikom finskog natjecanja Idols 2007.)  i sada 2012. Ono što se prije tri godine dalo naslutiti sada je potvrđeno, promjena je više nego uspjela. Zaintrigiran cijelom tom pričom, želio sam sa osnivačem benda Ben Varonom i Arijem popričati o tim događanjima, što je vjerujem dobar uvod u njihovo gostovanje u Zagrebu početkom 10. mjeseca.

VENIA: Nezaobilazno pitanje za svaki finski bend je: Zbog čega je metal toliko popularan u vašoj zemlji?
BEN: Mislim da ima nešto u tome što je veći dio godine ovdje tako tamno, hladno i bez sunca, prilično depresivno, tako da nemaš što drugo raditi nego vježbati gitaru i raditi depresivnu glazbu, hahaha… Drugi razlog je to što tako mnogo bendova na sceni “vuku” jedni druge. Ako neko tko živi blizu tebe postigne uspjeh sa bendom radeći dobru glazbu, stimulira te da uzmeš gitaru i probaš isto. To je to, dobra scena sa mnogo bendova.

VENIA: Napravili ste radikalnu promjenu prije nekoliko godina, poslije growl vokala dobili ste čist i melodičan. Zašto se to dogodilo?
BEN: Bila je to prirodna promjena kada je naš prethodni pjevač odlučio otići kako bi radio neke druge stvari. U prvom trenu to je bio šok za nas, ali onda smo shvatili da imamo priliku za promjenu, jer on nas je prilično ograničavao na death metal, on nije bio dobar pjevač već dobar screamer. Tada smo odlučili napraviti drastičnu promjenu, raditi melodičnu glazbu koja će biti interesantnija i inspirativnija za nas. Počeli smo tražiti pjevača i našli smo Arija, a ostalo možete čuti na posljednja dva albuma.

VENIA: Neki stari fanovi su prilično teško prihvatili tu promjenu…
BEN: Naravno da razumijemo da su neki stari fanovi razočarani jer vole death metal i ono što smo ranije radili.
ARI: Možda je tome doprinijela i moja “Idols” prošlost, možda ta promjena i ne bi bila toliki problem da nije bilo toga.
BEN: Da, to je odvelo neke ljude na pogrešan zaključak, neke koji misle da su “pravi metalci”. To je bullshit, ne zanima me kakva je tvoja prošlost, ako si dobar pjevač i voliš ovu glazbu. Koga je briga šta si radio ranije, ali jasno je da za neke ljude moraš doći iz posebnog background-a, bla, bla, bla…

VENIA: Možda su metal fanovi suviše emocionalni, pa to doživljavaju kao izdaju početnih ideja.
BEN: Netko voli stalno isto ispočetka kao AC/DC, a ljudi kao mi, Dimmu Borgir, ili Nightwish, vole promjene, ponekad drastične, i ja ne vidim ništa loše u tome. Ne mora svako biti  fan tvog sljedećeg albuma ako je bio fan prošlog. To je rizik koji moraš prihvatit ako želiš raditi  nešto novo.
ARI: Dimmu Borgir je dobar primjer, jer kada radiš glazbu na novom nivou, možeš pridobiti ljude koji možda čak i ne razmišljaju o black metalu.
BEN: Dimmu su otvorili vrata za mnoge druge black metal bendove komercijalnošću. Naravno da su različito zvučali kada su imali 16 godina i kada su vježbali u šumi, a zvuk demoa je bio sranje, i sada kada su odrasli ljudi i kada imaju resurse i novac da to naprave  kako žele, na primjer album sa pravim orkestrom i visoko ispoliranim zvukom.

VENIA: Kako si prošao sve te reakcije nekih fanova kada si došao u bend?
ARI: Nije to bio veliki problem, u stvari nisam o tome ni razmišljao. Ja sam tu bio samo porukonoša. Bilo je podignutih srednjih prstiju,  ali to nije bio problem, u stvari cool je da ima ljudi koji su toliko entuzijasti oko svega toga i kojima je stalo da to pokažu.

VENIA: Reci nešto o ovom posljednjem, petom albumu Beneath (2011), možda nešto što slušatelji ne primjećuju, a misliš da je važno.
BEN: Prvo što treba znati o albumu je da smo ga svrstali u pravac klasik rock 21. stoljeća. Sjećam se kada smo Juhana (bubnjar) i ja sjedili u studiju prvi tjedan, kada su bili snimljeni samo bubnjevi i kada smo se pitali kakav će to dovraga biti album. Tu je zastupljen i progresivni metal zvuk, tragovi death metal prošlosti, punk rock, acoustic stuff, čak ima i elektronike na albumu. Pitali smo se kako će se taj pravac zvati. Album predstavlja ono što ćemo raditi ubuduće, mnogo različitih stvari čak i u tijeku samo jedne pjesme.

VENIA: Jeste li uspjeli sa ovim albumom otvoriti neka nova vrata?
BEN: Stigli smo na neka nova mjesta gdje ranije nismo svirali, kao što su Kina ili SAD. U Kini je bilo interesantno, ali tamo je metal još uvijek underground, zamisli, Šangaj ima 21 milijun stanovnika, ali metal se svira samo u klubovima. Japan je nešto sasvim drugo, oni imaju dugu metal tradiciju i tamo je mnogo lakše biti uspješan.

VENIA: Idete na turneju pod nazivom “Bearers Of The Sword” sa Ensiferumom. Prilično ste drugačiji po stilu, šta vas je povezalo?
ARI: Biti će to Ensiferum, mi i Profane Omen. Jesmo drugačiji ali nas spaja melodični metal i melodično pjevanje sa growlom u svakom od ovih bendova. To je dobar paket na neki način sličnih bendova, a opet dovoljno različitih da bi sve to zajedno bilo interesantno.
BEN: Vidio sam turneje na primjer tri power metal benda, ili još gore pet death metal bendova, da ti na kraju dođe da kažeš: Milost, neka neko svira reggae za promjenu, ne mogu više slušati isti death metal u istoj večeri. Profane Omen su vrlo energični, mi imamo melodiku i tako to, a Ensiferum završava sa folk metalom. Mislim da će biti interesantno i da će držati pažnju publike cijelu večer.

VENIA: Recite nešto metal fanovima u Hrvatskoj?
BEN: Nikada tamo ranije nismo svirali, ali imamo prijatelje koji su bili tamo i rekli da je bilo odlično, tako da se nadamo dobrom koncertu. Preslušajte novi album, mislim da će vam se svidjeti.

Službeni web: www.amoralweb.com