INmusic Festival – Zagreb, Jarun, 22.-24.6.2015.

INmusic Festival – Zagreb, Jarun, 22.-24.6.2015.

Domaći INmusic festival, koji se u Zagrebu održava od 2006., slovi za najveći open-air festival u Hrvatskoj. Slobodno možemo reći i da slovi za najkišovitiji domaći open-air festival. Uz bok ovim superlativima svakako treba napomenuti da ga prati i dobar glas u stranim medijima počevši od Huffington Posta, National Geographic Travelera, Lonely Planeta pa sve do BBC-a i CNN-a.
Nakon svog prvog izdanja održanog na Šalati kojim su dominirali Franz Ferdinand, tada još svježi i prepuni energije, i karizmatični Morrisey, festival se preselio na zagrebački Jarun gdje je ujedno našao i svoj stalni dom.
Iz godine u godinu, od sponzora do sponzora, festival je tako dogurao i do svog 10. rođendana. I uspješno ga proslavio. Osim rođendanskih, želim uputiti i čestitke na tome što već devet godina za redom, makar i tri dana godišnje, Jarunom odjekuju zvuci nečega što nisu ‘lake note’ i cajke.

INMUSIC_2015

Ovo je izdanje nekako započelo i velikim razočaranjem jer je željno očekivana i bombastično najavljena Florence Welch svoj nastup odgodila za sljedeću godinu. Bila je to vijest koja je potvrdila da jedna od trenutno najrelevantijih izvođačica ipak neće uveličati ovo rođendansko slavlje. Zato moram primijetiti da je naš festival, koji pretendira biti glavna regionalna festivalska sila i stati uz bok novosadskom EXIT-u i budimpeštanskom Szigetu, ove godine imao samo jednog pravog headlinera, a to je Placebo.

placebo15

Izvođači su bili raspodijeljeni na četiri pozornice (Main stage, OTP World stage, Hidden stage i Ko to tamo peva) bez većih preklapanja i kašnjenja pa se više-manje moglo poslušati svaki bend koji je nastupio.

Prvi je dan INmusica protekao u znaku Franka Turnera i Paola Nutinija. Taj je topao i sunčan dan prema službenoj festivalskoj objavi bio i rekordan po broju posjetitelja. Njih je čak 25000 uživalo u glazbenom programu. Moj je dan započeo zarazno simpatičnim nastupom Engleza Franka Turnera i njegovog pratećeg benda Sleeping Souls. Sudeći po reakcijama publike svi su s oduševljenjem pratili koncert kojemu nije nedostajalo pozitivne energije koja je prštala na sve strane tjerajući masu slušatelja da se kreće u istom ritmu i skoro pa koreografirano maše rukama u zraku. Gotovo identičan učinak imao je još jedan mlađahni simpatični izvođač – Paolo Nutini. Svojim je specifičnim ugodno hrapavim zrelim glasom plijenio pažnju posjetitelja i privukao veliki broj slušatelja pred Main stage.
Nastup koji je zaslužuje titulu najsimpatičnijeg jest onaj Future Islandsa čemu je najviše pridonio zanimljivi pjevač Samuel T. Herring svojom i više nego uživljenom te opuštenom izvedbom. Publika se propisno rasplesala uz njihove hitove i polako se pripremala za headlinera dana FFS.
Mnogi su, uključujem i sebe, očekivali punokrvni Franz Ferdinand unatoč tome što smo svi jako dobro znali da to nećemo dobiti. Franzu se prilijepio Sparks i tako stvorio nešto što zvuči i izgleda kvalitetno, ali u kombinaciji s prvotnim očekivanjima djeluje pomalo razočaravajuće. Zato se moglo primijetiti da su ljudi odlazili s glavne pozornice popratiti ostala događanja, zijevali i općenito radije provodili vrijeme u redovima za pivo u blizini nadajući se nekoj nagloj promjeni, ali toga nažalost nije bilo. Nije pomogla niti izvedba Michaela, pjesme koja mi je posebno draga, jer u verziji FFS-a, bez onog nestašnog riffa na gitari, djeluje dosta mlako.
S druge strane, Zadruga, koja je prašila na pozornici Ko to tamo peva, podigla je atmosferu i zabavila okupljeno mnoštvo koje je skupa s bendom pjevalo njihove vrckaste hitove.

Utorak, drugi festivalski dan, odlučio je potopiti Zagreb i nastaviti kišnu tradiciju INmusica. No festival se i za ove prilike pripremio jer je u suradnji s tvornicom Borovo i Ožujskim pivom nastala kolekcija gumenih čizama u kojima će posjetitelji moći bezbrižno gacati dubokom kaljužom. Kiša k’o kiša nije uništila atmosferu. Baš naprotiv, pobudila je kreativnost u ljudima koji su blatom ocrtavali lica, zamatali se u vreće za smeće i općenito bili vrlo domišljati u igri u s padalinama i odjevnim predmetima.
Eagles of Death Metal su tako svirali u vrlo nezahavalnom terminu. Dinamični, poletni sa izvrsnim smislom za komunikaciju, pokisloj su publici vratili osmijeh na lice pa se zaboravilo na hladne kišne kapi i jesenski ljetni dan.
Sam bi koncert ostavio veći trag da se održao u terminu benda Death Cab for Cutie koji su mome uhu vrlo monotono odradili svoj posao. Na ruku im nije išlo niti ozvučenje koje je iz nekog razloga na mahove stvaralo zaglušujuću buku da se nije dalo razaznati niti instrumente niti vokale.
Zato su nastupi Batide i La Roux na OTP World stageu te domaćih snaga Them Moose Rush i Jonathana na, za vremenske prilike idealnom, Hidden stageu rasplesali i oduševili posjetitelje.
Sve popularniji Rudimental su doslovno zapalili atmosferu jer je u trenutku kada su započeli sa svojim setom ekipa koja se skrivala pod šatorima pohrlila prema glavnoj pozornici i pokazala da sve kišne kapljice ovog svijeta ne mogu spriječiti dobru zabavu kada te izvođač jednostavno uvuče u svoj glazbeni vrtlog.

I malo po malo smo stigli i do završnog festivalskog dana. Sunce nas je odlučilo počastiti svojom pojavom i izbrisati tragove jučerašnjeg potopa. Veselila sam se ponovo čuti Black Rebel Motorcycle Club, ali su me svojim nastupom učinili prilično indifirentnom. Hm, valjda ću jednom naučiti ići na koncerte bez ikakvih očekivanja pa se možda i iznenadim. Ovako mogu samo reći da sam očekivala čuti njihov garažni, čisti rokerski zvuk, a pripremljena setlista nije bila sastavljena u tom smjeru, nego je bila koncentrirana na njihove folkerske stvari.
Ista stvar mi se dogodila i s bendom Ashes You Leave koji su nastupili na Hidden stageu. U pola sata tonske probe i isto toliko minuta kašnjenja, tonac nije uspio dobro uskladiti sve instrumente. Glas pjevačice, koji inače ima vrlo ugodnu boju, u kombinaciji s violinom zvučao je kao da se bori sa visokim tonovima i derao je bubnjiće. Pratim bend otkad postoje i ovo mi nije prvi put da ih gledam u živo, ali sinoćnji nastup definitivno nije bio na visini zadatka. Izvan šatora je situacija bila puno bolja, ali opet nedovoljno da bi opravdalo izjavu benda da su došli donijeti žestinu na INmusic.
Vjerojatno nisu znali da na Ko tamo peva pozornici svira švedska punk rock divlja poslastica Commimor predvođena talentiranom pjevačicom Johannom Berndtsson. Cijeli je bend stopljen sa svojom glazbom, izvrsno se zabavljaju na pozornici u duhu svog stila i s majstorskom lakoćom potiču publiku na skakanje i divljanje.
I dok se divljalo sa Šveđanima, na glavnoj su pozornici Of Monsters and Men svoj nastup privodili kraju kako bi se sve pripremilo za grand finale – Placebo i rođendansko iznenađenje.

placebo05
Od Placeba sam dobila ono što sam očekivala – ugodnu atmosferu, profesionalno odrađen koncert i dobro ozvučenje koje je istaknulo posebnu boju glasa frontmana Briana Molka. Sve je na pozornici bilo savršeno ugođeno, tek su česte izmjene gitara pomalo narušavale kontinuitet izvedbe. Međutim, Placebo je opravdao svoj headlinerski status, atmosferu u publici učinio prisnom i intenzivnom. Nitko se nije obazirao da stoji usred takvog dubokog blata da bi slučajni prolaznik pomislio da je onuda upravo prošao stampedo preplašenih kopitara. Setlista je bila idealna za jedan festivalski nastup i svatko je našao nešto za sebe iz njihove bogate dugogodišnje karijere. “Every You Every Me“, “Black-Eyed“, “Special Needs“, “Meds“, “Special K“, “Song to say goodbye” samo su neke od stvari koje su se istaknule na repertoaru. Galeriju fotografija njihvog nastupa možete pogledati OVDJE.
Nakon prekrasne Placebove završnice stiglo je i vrijeme za rođendansko iznenađenje koje započelo ispuštanjem šarenih papirnatih konfeta, a pretvorilo se u sanjivi performans francuske umjetničke trupe Reve d’Herbert kojeg je popratio vatromet i tako još dodatno podignuo slavljeničku atmosferu.
Tu nikako nije bio kraj jer se na Hidden stageu divljalo na koncertu benda Muscle Tribe of Danger and Excellence i standardno zabavnom nastupu regionalne zvijezde Rambo Amadeusa čije ime garantira dobar provod i ludu zabavu.

INmusic se sve više pretvara u velikog igrača domaće kulturne ponude. Tome u prilog ide i nedavni proglas Udruge PromoRock nije kultura?!” (prvi potpisnik ovog proglasa je INmusic festival) kojom se tražilo ostavku tadašnjeg zamjenika ministrice kulture, a sada ministra Berislava Šipuša koji je sada s veseljem dočekan na festivalu baš kao i zagrebački gradonačelnik.
Ali neću o politici jer svi znamo što se o njoj govori, nego bih se samo vratila na festival i njegovu ponudu.

Atmosfera je bila kao i svake godine – više nego pozitivna. Bendovi – kako koji. Izbor je, iskreno, mogao biti i bolji, ali o ukusima se ne raspravlja. Iz godine u godinu me oduševi bajkovito uređen Otok mladosti sa svojim ukrašenim lampama, kupolastim šatorima, psihodeličnom rasvjetom, Šumom striborovom, gigantskim konjem za ljuljanje i ostalim atrakcijama. Sve su to neke od stvari koje nadopunjuju ozračje.
Jedino što me svaki put zgrozi je količina smeća koje stoji razbacano po stolovima, oko štandova s hranom i pozornica. Malo više ekološke osvještenosti u promidžbi festivala ne bi škodilo. Možda bi bilo dobro uvesti i depozit na čaše kako se to radi na inozemnim festivalima. Jarun je ipak jedna od zelenih oaza našeg grada i stanište brojnim životinjskim vrstama pa bi ipak bio red da im se nakon tri dana ostavi stanište u koliko-toliko netaknutom stanju.

Deset je godina odrađeno, a sada nam preostaje poželjeti još minimalno toliko uz još bogatiji glazbeni i popratni program.

>>>>>>>PLACEBO FOTO <<<<<<<

Izvještaj: Martina Šestić | martina@venia-mag.net
Photo: Ivana Sataić | ivana@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok