ICED EARTH – Burnt Offerings

ICED EARTH – Burnt Offerings

Datum izlaska: 14.04.1995.
Izdavačka kuća: Century Media Records
Žanr: Heavy/Thrash metal
Ocjena: 5/5

Za kraj zime sam ostavio jedan hladan album. To je Iced Earthov treći studijski album, Burnt Offerings. Prošli put sam recenzirao Virgin Steeleov album, znači album s Long Islanda, a sad se vraćam tamo odakle sam počeo seriju metal albuma iz 1995. (sa Dead Winter Dead albumom). Drugim riječima, vraćam se na Floridu.
ICED EARTH - Burnt Offerings
Ovo nije prvi put da pišem o albumu Iced Eartha, jer sam već pisao o Horror Show (2001.) albumu. No, onaj i ovaj album imaju jako malo toga zajedničkog. Osim što je line-up gotovo čitav različit – na oba albuma su ritam gitarist Jon Schaffer i pjevač Matt Barlow – i žanrovski su različiti. Dok je Horror Show prvi album benda koji je zagazio duboko u power metal vode, Burnt Offerings je zadnji album koji je opterećen složenim aranžmanima i dugim pjesmama. Čak je sam Jon Schaffer potvrdio da su tek na slijedećem albumu, odnosno na The Dark Saga (1996.), počeli raditi jednostavnije pjesme te se odmakli od toga da svaka pjesma pokuša biti malo remek-djelo. Njegove riječi. Upravo to i imamo na ovom albumu, svaka pjesma je malo remek-djelo.

Između ovog albuma i prošlog – Night of the Stormrider (1991.) – prošle su 4 godine. Te su četiri godine za bend među najtežima u karijeri, a velike su izmjene u glazbenoj industriji uzrokovale frustracije koje su više nego očite na ovom albumu. Drugi je pjevač benda, John Greely, izjavio antisemitske komentare dok su bili na turneji u Europi te je zbog toga izbačen, a njegovo je mjesto upotpunio Matt Barlow. On će se zadržati sve do Horror Show albuma, te se kasnije vratiti da snimi još jedan album s bendom 2008. godine. Uz njih dvojicu na albumu sviraju: na solo gitari Randal Shawver, na bas gitari Dave Abell i na bubnjevima Rodney Beasley. Randal Shawver i Dave Abell svirali su na prva četiri albuma benda. Što se tiče bubnjara, na svakom od prva četiri albuma svira različit bubnjar. Za mračnu i sirovu produkciju zaslužan je Tom Morris, a od The Dark Saga albuma pa sve do albuma Dystopia (2011.), albume benda producira njegov brat Jim Morris.

Album u trajanju od 52 minute nudi nam 8 pjesama, a pjesma koja ga otvara je naslovna. Počinje s naracijom iz filma Dracula iz 1992. O tom filmu sam već rekao previše. Što se tiče pjesme, nema nikakve veze s Drakulom, već je u njoj izražena najveća mržnja prema glazbenoj industriji. Pjesma je brza i mračna, što je zapravo većina pjesma na ovom albumu. Diary, Brainwashed, Burning Oasis i Dante’s Inferno se sve mogu opisati baš s te dvije riječi. No, ovo je jedini pravi duet na albumu, gdje Schaffer pjeva svoje prepoznatljive oštre dionice, dok u drugim pjesmama to bude više ubacivanje nego pjevanje cijelih stihova. Iced Earth nikad nije bio previše poznat po solo dionicama, ali ovaj album ima solaže vrijedne hvale i do dana današnjeg mislim da nije bilo gitarista u bendu čije su solaže više pristajale bendu nego ove od Shawvera. Naslovna pjesma je savršeni primjer toga.
Moram li uopće reći da je iduća pjesma depresivnog karaktera? Čak iz samog naslova se to da naslutiti. Last December teška je pjesma srednjeg tempa, sa zaraznim riffom, a bavi se samoubojstvom u mladoj dobi zbog ljubavi. Ova je pjesma jedan od mojih favorita među njihovom cijelom diskografijom.
Iduće su dvije pjesme slične, Diary i Brainwashed. Obje su izraz mržnje, prva prema ljubavi, a druga prema lažima. Barlow je napisao tekst za prvu, i ovo mu je jedini tekst na albumu, dok je Schaffer napisao tekstove za sve ostale. Schaffer je skladao i glazbu za sve pjesme, dok su mu se na nekim pridružili Abell i Shawver. Diary i Brainwashed obje imaju kratke uvode koji nisu toliko agresivni, nakon kojih pjesme postanu ono po čemu je ovaj album poznat: brze i mračne.

Kao i sve pjesme do sad, i peta pjesma na albumu, Burning Oasis, ima kratak uvod. No, kad taj uvod prođe, za razliku od prijašnjih pjesama, nema toliko tešku, a ni brzu pjesmu. Ovo je možda „najlaška“ pjesma na albumu, a na njoj briljira Barlow. Njegovi vokali su na ovoj i idućoj, Creator Failure, antologijski. Burning Oasis i Creator Failure su pjesme srednjeg tempa, a njihova tema jasna je iz samih naslova. Da se razumijemo, kad sam na početku rekao da su pjesme na ovom albumu još uvijek složenog aranžmana, to znači da ni jedna pjesma ovdje nije striktno brza ili striktno srednjeg tempa. Svaka od ovih pjesama ima i bržih i sporijih dijelova, ali obično navedem one dijelove koji su duži i prema kojima su te pjesme prepozatljive.
Sedma pjesma, The Pierced Sprit, zapravo je dvominutni uvod u Dante’s Inferno koji ima svoj dvominutni uvod. The Pierced Spirit je kratka akustična pjesma, nešto jako slično onom što su napravili na svoja prva dva albuma sa pjesamama Solitude na prvom, te Reaching the End na drugom. Sve tri pjesme služe da postave raspoložnje za epice koji slijede iza njih.

Zadnja pjesma je Dante’s Inferno. 16 i pol minuta duga pjesma podijeljena u tri dijela. Vjerojatno malo tko nije čitao Danteov Pakao, a ono što dobivamo ovom pjesmom je njegovo djelo u malom. Kroz tih 16 i pol minuta Vergilije nas provede od limba pa sve do Lucifera. Ako se netko želi podsjetiti što se događa u kojem krugu, najpoznatije prizore ima u pjesmi. Mislim da je gotovo nepotrebno reći da pjesma ima sve od brzih do sporih ritam sekcija, dužih i kraćih solaža, dubokih i visokih vokalnih dionica, a pojavljuje se i Schafferov britki glas na više dijelova. Pjesma ima i klavijature – neobičan instrument kada je riječ o Iced Earth – koje je odsvirao Howard Helm. Ovo, dragi moji, je Iced Earth u svojim najjačim trenutcima. Škola metala iz 1995. godine. Jedino razočaranje je, koji je stvarno spada u kategoriju sitničarenja, fade out na kraju pjesme. Osobno sam velik protivnik toga, no to je poprilično nebitno nakon 16 minuta. Mogu se i pohvaliti da sam imao čast čuti Dante’s Inferno na Dystopia turneji u Beogradu 2011. godine. To je prvi put da su na turneju izlazili s pjesmom, nakon što su ju ponovo snimili 2011. s novim pjevačem, Stu Blockom. Bio je problem izvoditi pjesmu jer nisu imali klavijature na matrici, a za Alive in Athens (1999.) su imali klavijaturista da im izvede uživo dijelove. Schaffer se opravdavao tako da financijski nije isplativo vući klavijaturista na turneju zbog samo jedne pjesme. Kad su ju ponovo snimili dobili su matricu na koju su svirali. Nakon Dystopia turneje Schaffer je izjavio da ne planira u budućnosti izvoditi pjesmu uživo jer zauzima dobar dio setliste. Ovakav epic Iced Earth neće napraviti gotovo 10 godina, sve do pjesme Gettysburg sa albuma The Glorious Burden (2004.), gdje je dužina pjesma Dante’s Inferno puta dva. Rečeno je da će nekad u budućnosti izaći na turneju i da će svirati 32 minute dugi epic, no još nije poznato kad. Jedva čekam.

Iced Earth je jedan od bendova gdje fanovi imaju stvarno različite odgovore u pitanju najdražeg albuma. Osobno se i sam mučim s tim odgovorim. Volim jako i ovaj album, i onaj prije ovog albuma, a i onaj poslije ovog albuma, a i velik sam ljubitelj The Glorious Burdena. Ako nikad niste čuli Iced Earth, nisam siguran da je ovo dobro polazište. Ovisno o tome što tražite od benda. Količinu agresije na ovom albumu nisu nadmašili do danas, a sumnjam da će ikad i nadmašiti.

Popis pjesama:

    1. Burnt Offerings
    2. Last Decembar
    3. Diary
    4. Brainwashed
    5. Burning Oasis
    6. Creator Failure
    7. The Pierced Spirit
    8. Dante’s Inferno

Recenzija: Alen Žižak

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok