HURTS – SURRENDER

HURTS – SURRENDER

Hurts-Surrender

Izdavač: Sony Music/Columbia
Datum izlaska: 09.10.2015.
Žanr: pop
Ocjena: 3/5

Planetarno popularni duo, Theo Hutchcraft i Adam Anderson, ujedinjeni pod imenom Hurts upravo su objavili svoj treći studijski uradak „Surrender“.

Hurts su od svog prvijenca „Happiness“ u centru pažnje ljubitelja synth pop zvuka mračnije nijanse koji će stati uz bok velikanima poput Depeche Mode, pa su stoga očekivanja od albuma „Surrender“ podigla letvicu očekivanja vrlo visoko. A preskok je…. na iznenađenje svih koji su Hurts prigrlili upravo zbog mračno-mistične note njihova opusa, čisti komercijalni pop zvuk u kojem se i zadnji dašak tame izgubio i ustupio mjesto gotovo veselim poskočicama bogatih pozadinskih vokala („Why“) koje zapitkuju vječnu vezu između ljubavi i bola. S druge strane tu su skladbe („Nothing Will Be Bigger Than Us“) koje odišu izlizanim pop prizvukom znanim iz, za taj izričaj zlatnih 1990.-ih, i od potpune neinovativnosti i nezanimljivosti ih spašava samo fantastični vokal Thea Hutchcrafta koji je i na ovom albumu briljirao i potvrdio se jednim od najupečatljivijih glasova svoje generacije.

Na trag legendarnih Depeche Mode i Nine Inch Nails koji su se na prva dva albuma nametnuli kao tihi uzor ovom britanskom dvojcu vraća pjesma „Rolling Stone“ svojom nešto mračnijom melodijom i dramatičnim vokalom opet briljantnog Hutchrafta. Ljubitelje Madonne, s druge strane, će oduševiti „Lights“ za koju  još samo predstoji Thea i Adama provozati gondolom ispod venecijskog mosta uzdaha kako bi doživljaj bio potpun. Krizu identiteta koja se ispoljava na „Surrender“ Hurts nastavljaju i u čistokrvnoj pop uzdanici „Kaleidoscope“ pokušavajući balansirati između Depeche Mode i Madonna nasljeđa. „Wings“ je uz „Rolling Stone“ pjesma koja nosi album i to zahvaljujući svojoj bogatoj melodiji i izvrsno izbalanisranom aranžmanu koji u drugi plan potiskuje možda i glavnu slabost albuma „Surrender“ – stihove. Misli kojima album diše pomalo vraćaju na tinejdžerska razmišljanja i udaljavaju Hurts od publike koja ih je do sada vrlo ozbiljno shvaćala. No opet, kad zatvorite oči i otplovite na Theovom glasu kroz „Wish“ na trenutak ćete pomisliti na atmosferu koju možete doživjeti na koncertima velikih U2 i složiti ćete se sa „wrong place and perfect timing“ konstatacijom u „Perfect Timing“.

Album zatvaraju „Weight of the World“, još jedna vokalno jaka karika albuma koja odiše i synth pop zvukom kakav se od Hurts nakon dva odlična albuma očekuje te „Policewoman“ u kojoj u potpnosti briljira Theo i koja je spoj onoga što ostatku albuma nije pošlo za rukom – daška tame i mainstream popa.

Sumirajući „Surrender“, pred sobom imamo album u kojem su do izražaja došle sve kvalitete ovog izuzetnog dua – njihovo skladateljsko umijeće i osjećaj uza atmosferu u pjesmama poput „Surrender“, „Wish“ ili “Policewoman“ te Hutchcraftov vokal koji ostavlja bez daha. U ostalim elementima je „Surrender“ podbacio jer sve ono što je na „Happiness“ i „Exile“ bilo dovedeno do savršenstva sada je ustupilo mjesto kompromisu – trendovima umjesto vatri ambicije na koju nas je ovaj duo naviknuo. Zato „Surrender“, da se prikladno izrazim, hurts!

Popis pjesama:

  1. Surrender
  2. Some Kind Of Heaven
  3. Why
  4. Nothing Will Be Bigger Than Us
  5. Rolling Stone
  6. Lights
  7. Slow
  8. Kaleidoscope
  9. Wings
  10. Wish
  11. Perfect Timing
  12. Weight of the World
  13. Policewoman

Recenzija: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok