‘Dark Decadence’ turneja na kojoj su na dijelu europskog kontinenta zasvirali jedni i neponovljivi vampiri iz Helsinkija The 69 Eyes i vladari švedske sleazy scene Hardcore Superstar u pratnji sunarodnjaka i glamera Crashdiet na svojoj se zadnjoj stanici zaustavila u glavnom gradu Švedske. I dok je sunce još bilo visoko u vrlo impozantnom prostoru nazvanom Cirkus već u ranim poslijepodnevnim satima okupilo se toliko vjernih kopija velikog Nikkija Sixxa koliko ih u cijelom svom životnom vijeku nisam vidjela. Dokaz je to da su Šveđani jedna od onih nacija koja će vjerno slijediti glazbeni izričaj u kojem se pronalazi održavajući svoju rock scenu izuzetno živom i zanimljivom. Uz more glamera oboružanih natapiranim frizurama, olovkama za oči i lancima koji vise niz bokove našlo se u Cirkusu i samozatajnih pripadnika gothic scene odjevenih od glave do pete u crno sa ankhovima oko vrata i, također, neizostavnim crnim olovkama za oči.
Razlog tomu bio je nastup benda koji je krenuo kao sleazy i nikada se nije odrekao svojih početaka – Finaca The 69 Eyes koji su na zadnja dva datuma turneje koja je potrajala mjesec dana svoje i više nego zasluženo mjesto headlinera prepustili domaćinima i pred švedsku publiku izašli prvi, već u 19:20 sati. Sa svojim, svi fanovi će se složiti, prekratkim setom napravili su odličan presjek svojih albuma „Devils“ i „Angels“ uz pokoji dodatak. Tako je urnebes na pozornici krenuo sa uvodnom skladbom iz serije „True Blood“, Jace Everettove ‘I Wanna Do Bad Things With You’ dok su iz publike dopirali pozivi frontmanu Jyrkiju da se pojavi na pozornici. Kada su zauzeli svoju poziciju na impresivno prostranoj pozornici Cirkusa The 69 Eyes su krenuli sa „Devils“ koja je publiku automatski pokrenula na podizanje „rogova“ u zrak prateći Jyrkijev glas i pridružujući se u refrenu: „you cannot replace your devils!“. Entuzijastična potpora iz publike osjetila se i na sljedećoj, „Never Say Die“ dok je „Perfect Skin“ prouzročila pravo strujanje energije koja se prelijevala u oba smjera, sa publike na pozornicu i sa pozornice na publiku. „Sister Of Charity“ nakratko je primirila uzavrele strasti dok su finalne, „Dead Girls Are Easy“, „Brandon Lee“ i „Lost Boys“ dočarale svu raznolikost The 69 Eyes svijeta, od vampirsko zavodljive preko mračno romantične do one sa sleazy rock prizvukom. Iako su odsvirali jedan od vjerojatno najkraćih setova u karijeri njihov energičan nastup, izuzetna karizma frontmana Jyrkija69 te njegova iznimna boja glasa, sviračko umijeće dovedeno gotovo do savršenosti te nepogrješiva scenska usklađenost samo su neki od aduta benda koji, nažalost, ovom prilikom u Stockholmu nije izveo nijednu akustičnu verziju svojih uspješnica, ali je još jednom pokazao zašto je njegovo mjesto na vrhu europske rock scene dark prizvuka.
Nakon The 69 Eyes na pozornicu izlazi Crashdiet, mladi švedski glam bend koji iza sebe već ima tri albuma i zamjetnu bazu fanova. Čim su se pojavili na pozornici uslijedilo je naguravanje u prvim redovima, u skladu sa glazbenim izričajem kojeg prezentira bend nastao pod i više nego jasnim utjecajem Skid Rowa, Mötley Crüe i Hanoi Rocksa. Crashdiet kreću divlje sa „Down With The Dust“ i odmah u startu stvaraju euforiju, posebice među mlađom populacijom koja očigledno zna što je dobar glam rock/metal. Nastavljaju također u tonu svog aktualnog albuma „Generation Wild“ sa pjesmom „So Alive“, a divlja atmosferna nastavlja se kroz vriske pjevača Simona i u sljedećoj „Riot In Everyone“, bendovoj posveti  Daveu Lepardu. Dobro provjerenu formulu kojom dominira pomalo vrišteći vokal uz žestoke riffove i prateće glasove ostatka benda Crashdiet nastavljaju i sa „69 Shtos“ dok apsolutno oduševljenje okupljenih slijedi na „Rebel“, „Beautiful Pain“ te „Generation Wild“ s kojom Crashdiet zaključuju svoj nastup pred stockholmskom publikom. Nema nikakve sumnje u to da su iznimna energija i dobro uvježbani scenski nastup kojim dominiraju svi utjecaji iz kojih je bend izrastao jamstvo toga da će za nekoliko godina ovaj perspektivni, mladi bend preuzeti jedno od vodećih pozicija na glam sceni starog kontinenta. U tome će im uvelike pomoći i čisti, vrišteći, a opet pomalo hrapav glas pjevača Simona Cruza te image kakvog se ne bi posramila ni mnogo veća imena.
Headlineri večeri, Hardcore Superstar, pojavljuju se nakon kraće stranke u stilu velikog Aeorsmitha, iza zavjese sa bendovim logom koja pada sa prvim taktovima pjesme „Sadistic Girls“. Publika je instantno izvan pameti, sve vjerne i manje vjerne kopije Nikkija Sixxa te pokoja Slasha nagurane su u prvim redovima i jednoglasno prate također uzdanice aktualnog albuma pjesme „Guestlist“ te naslovnu „Split Your Lip“. Pjevač Joakim Berg vrlo brzo preuzima dominaciju kako nad bendom, tako i nad publikom, neprestano pretrčava s jedne strane pozornice na drugu u vidnom sleazy zanosu koji se bez imalo poteškoća prenosi na znojnu publiku koja razuzdano divlja na „Liberation“,  „Wild Boys“, „Bully“. Hardcore Superstar uz Joackima Berga imaju još jednu vrlo vrijednu uzdanicu, odličnog gitarista Vica Zina koji žestokim i divljim prebiranjem po žicama publiku baca u trans. Negdje oko polovine seta, nakon snažne „Bully“ koju je publika popratila sa još nekoliko hektolitara prolivenog znoja Hardcore Superstar smiruju atmosferu sa pjesmom „Here Comes That Sick Bitch“ koja izvedena samo uz gitarističku pratnju uživo na koncertu ne zvuči sarkastično i sirovo kao na albumu ali svejedno snažno i uvjerljivo. Hardcore Superstar definitivno su vladari švedske sleazy scene, a njihovi sarkastično-samoironični tekstovi zadržati će ih na tronu još dugo vremena. Na „Kick On The Upperclass“ na parteru Cirkusa razuzdano divljaju i oni nešto stariji dok oni na tribinama, začudno, nisu ustali iz svojih stolica ali su bendu koji je na pozornici prolijevao zadnje kapi znoja pružili glasnu podršku. Hardcore Superstar na pozornici su toliko uvjerljivi i eksplozivni tako da je nemoguće izdvojiti bilo koji trenutak kao vrhunac večeri, no jedan od njih zasigurno je izvedba pjesme „Last Call For Alcohol“ koju je već izmorena publika dočekala sa izuzetnim oduševljenjem dodatno potaknuta bendovom požrtvovnošću za svaku odsviranu notu. Svima je odmah bilo jasno da predviđeni kraj koncerta to neće biti pa se ubrzo nakon završetka pjesme i odlaska s pozornice fenomenalni Hardcore Superstar vraćaju i nastavljaju sa vrlo pitkom „Moonshine“ dok im se u zadnjoj „We Don’t Celebrate Sunday’s“ na pozornici pridružuju The 69 Eyes i Crashdiet za veličanstveni kraj jedne veličanstvene turneje na kojoj su Hardcore Superstar definitivno zaslužili ponijeti naslov headlinera jer njihovi su koncerti, jasno je, jedni od najenergičnijih i zaista ‘sleazy’ koje možete doživjeti na aktualnoj europskoj rock sceni koju su ova tri benda zajedničkim snagama i sa ujedinjenom publikom okrunila pred švedskom publikom. Do neke sljedeće prilike.

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)