HAMMERFALL, SERIOUS BLACK, ORDEN OGAN – Graz, PPC, 9.2.2015.

HAMMERFALL, SERIOUS BLACK, ORDEN OGAN – Graz, PPC, 9.2.2015.

Nakon 3 godine pauze od turneja, HammerFall se vratio na cestu promovirajući novi album (r)Evolution, po kojem turneja nosi naziv World Wide (r)Evolution. Koncert najbliži nama bio je u Grazu, pa smo se zaputili tamo.
1_hammerfall
Na turneji kao predgrupe sviraju Serious Black i Orden Ogan. Ulaz u koncertni prostor, odnosno PPC klub (Project Popculture), bio je omogućen od par minuta nakon 19 sati. Koncert je bio rasprodan, a od oka bi rekao da se radilo o nekih 700-800 ljudi. Teško je procijeniti jer je dvorana čudnog oblika. Do početka prve predgrupe, odnosno Serious Blacka se fino popunilo, možda nekih 400-tinjak ljudi, a na Orden Oganu je već bilo skoro puno.

5_Serious_BlackPrva predgrupa je počela oko 20 sati. Nova šesteročlana „supergrupa“ čiji članovi su bili u Helloweenu, Blind Guardianu, Bloodboundu, itd. dobila je 30 minuta da se pokažu. Dvije „najveće face“ u bendu su definitivno Roland Grapow, bivši gitarist Helloweena i Thomen Stauch, bivši bubnjar Blind Guardiana. Nažalost, ni jedan, ni drugi nisu bili na turneji zbog bolesti. Na sreću, imali su više nego dostojnu zamjenu. Na gitari Bob Katsionis, član Firewind te Ramy Ali iz Freedom Calla na bubnjevima. Posebne pohvale bubnjaru koji se nije štedio ni sekunde. Odlične izvedbe. Treći najpoznatiji član je najvjerojatnije vokalist Urban Breed koji je pjevao u mnogim bendovima, među ostalim u Bloodboundu i Tad Moroseu. Koncert je bio jako dobar, svirali su pjesme sa svog, zasad, jedinog albuma (As Daylight Breaks) i žao mi je što nije potrajao malo duže.

Druga predgrupa, Orden Ogan, dobila je nešto duže vremena, oko 50ak minuta. Da se razumijemo odmah u početku. Zabavili su publiku, super su uživo, zabavni su i za pogledat’ i za poslušat’, ali… Bend je izgrađen na klišejima. Jasno je da power metal ima najviše klišeja, npr. „prvi solo, pa drugi solo, pa zajednički solo“ koji je korišten u pola pjesama. Drugi klišej je a cappella pjevanje. Treći klišej je da zadnji refren bude otpjevan nešto više od ostalih. Gotovo sve pjesme imaju to. Opet ponavljam, bili su jako dobri, ali po meni ne toliko kreativan bend. Doduše, nikad ih nisam pretjerano ni slušao, ali mi ovo nije prvi put da ih vidim, a i prije sam imao ovakav isti osjećaj nakon njihovog koncerta. Tu ima malo od „svega“. Malo Helloweena, malo Running Wilda, malo Blind Guardiana, malo Freedom Calla. Još jedna zamjerka, ovaj put koncertna, a ne stilska, je ta da pjevač previše priča između pjesama. Sviraj, pusti priče.

Prošli tjedan sam pisao o albumu, a u recenziji sam objasnio promjenu bubnjara i basista. Iza bubnjeva im trenutno sjedi David Wallin, ali još nije sigurno hoće li ostati i nakon turneje ili će samo odraditi turneju. Stvar koja me razveselila, a ovo je dokaz da mene svakojake gluposti razvesele, bila je to što je na setu od bubnjeva imao zakačenu Jasonovu masku. Već sam prije pisao koliko volim određene horor serijale, a Petak 13. mi je uvijek bio među dražim. Maska nema veze s vezom, nema veze s HammerFallom, ali je zgodan i neobičan detalj. Na bas gitari je veteran benda Stefan Elmgren, koji je 10 godina u bendu svirao gitaru, a napustio je bend 2008. da bi mogao postati pilot. Ostatak ekipe je standardan: Joacim Cans na mikrofonu, Pontus Norgren i Oscar Dronjak na gitarama.
2_hammerfallDakle, koncert počinje na vrijeme, u 22 sata, a otvaraju ga s očitim izborom, Hector’s Hymn. Ništa novo za HammerFall da koncerte na turneji otvaraju pjesmom s aktualnog albuma. Publika, na moje veliko iznenađenje, odlično reagira od prve pjesme. Od samog početka do samog kraja, publika je bila iznad očekivanja. Iduća pjesma, Any Means Necessary, polako postaje klasikom, a tek ima 5 godina staža. Gotovo na svakom koncertu bude odsvirana, a po meni i zasluženo. Ako Any Means Necessary još ne možemo nazvati klasikom, Renegade je definitivno HammerFall klasik i jedna od najdražih pjesama među fanovima. Iako nisam znao kakva će biti setlista, nije me iznenadilo da su Renegade ispucali odmah u pri početku, jer su je na zadnje dvije turneje svirali u prvoj trećini koncerta. Tu počinju prve šutke. Nisam protiv šutki ako su u nekoj umjerenoj količini, za heavy metal koncert. Ako si na thrash metal koncertu, šutkaj se do mile volje, ali poečti sa šutkom na trećoj pjesmi HammerFalla i do zadnje ne stati, jednostavno nema smisla. Bend opet „skače“ u noviji teritorij i sviraju B.Y.H. Publika solidna, čak malo slabija nego na prošlim stvarima. Zatim slijede tri hita: Blood Bound, Heeding the Call i Let the Hammer Fall. Šta reći na taj paket? Savršeno. Tri fenomenalne izvedbe. Joacim je do sada najavio B.Y.H. i Let the Hammer Fall. Poslije toga će još neke pjesme najavljivati, to je za moj ukus ipak malo previše pričanja. Sviraj, pusti priče.
3_hammerfallHimna s novog albuma, Live Life Loud, prolazi solidno, no osobno bih s novog albuma više volio čuti Origins ili Tainted Metal. Jedini na pozornici ostaje Pontus i počinje svirati solo na gitari. Meni pada mrak na oči jer sam već prije govorio što mislim o soliranju. Znamo svi da znaš svirati, ne moraš se dodatno dokazivati. No, na moju veliku radost bio sam u krivu. Osim Pontusove gitare čuje se druga gitara, koju očito svira netko iza pozornice. Soliranje na drugoj gitari je bilo prebrzo da bi bilo Oscarovo (jer otkad je prije 10ak godina slomio ruku, ograničen je pri soliranju), znači jedino moguće jest da solira Stefan. I da, 10 sekundi kasnije izlazi Stefan s gitarom, a Pontus odlazi iza pozornice i prima na sebe bas. Umjesto da se Stefan izdovolji i odsvira solo, bend nam pruža Medley. Znači, svirali su 10ak pjesama, od svake po 30ak sekundi iz doba kad je Stefan svirao gitaru. Nisam uspio sve pjesme zapamtiti, ali neke kojih se sjećam su Genocide, Hero’s Return, Secrets, Riders of the Storm, The Dragon Lies Bleeding, Trailblazers i Fury of the Wild. Svirali su neke ritam sekcije, Stefan je odsvirao pokoju solažu, uglavnom jedan jako ugodan best of.
Bend se povlači sa stagea, a čuju se uvodni tonovi Threshold. Pošto sam na prošloj turneji kukao kako nisu svirali ništa s tog albuma, ovaj sam put došao na svoje, jer su, eto, svirali naslovnu pjesmu. Last Man Standing dolazi bez najave, a mene iznenađuje, opet, kao i svaki put, jer totalno zaboravim da imaju tu pjesmu. Volim ju, ali pošto nije na nijednom albumu, već na kompilaciji, rijetko ju čujem. Zatim slijedi priča o grungeu u 90-ih, i kako su snimali heavy metal album, kada je metal bio na samoj margini glazbene industrije. Je, je, dobro, sviraj pjesmu.
4_hammerfallDakle, Glory to the Brave, naslovna pjesma prvog albuma, vjerojatno njihova najbolja balada. Emotivna pjesma, dobra prilika da se publika malo odmori. Nakon što je publika dobila svoj odmor, slijedi brza i agresivna pjesma s novog albuma, We Won’t Back Down. Prije koncerta sam baš rekao ekipi da bih s novog albuma najviše volio čuti baš tu pjesmu, ali me bilo strah da je neće svirati jer je pjesma duet. Sve je vodeće dionce Joacim je otpjevao sam, a back vokale, kao i na cijelom koncertu su pjevali Oscar i Pontus. E, kad sam kod toga, stvar koja mi nije jasna je: Zašto Stefan nije bio jedan od back vokala? Kad je Frederik Larsson na bas gitari, on je bio jedan od back vokala, dakle na turneji su imali 3 back vokala. Jasno mi je da ne mogu svi pjevati back vokale, ali Stefan ih je u svojih 10 godina u bendu uvijek pjevao, dakle može. Znači, za ovu turneju su spustili s 3 back vokala na 2. Možda ovo previše analiziram, ali to je jedna od stvari koja mi je pala na pamet. Regularan dio koncerta završavaju s pjesmom HammerFall. Hit.
Na zasluženi bis se vraćaju s tri pjesme: Templars of Steel, Bushido i Hearts on Fire. Od tri, najviše me obradovala ova prva. Koja bombetina od pjesme. Bushido je novi singl, i vjerojatno najbolji singl od Blood Bounda. Rulja fantastično reagira. Za zadnju pjesmu se nema šta puno reći. Svi je znaju, svi divljaju na nju, a bend se nakon nje zadržava još koju minutu da podijeli trzalice i ostale sitnice. Trajanje koncerta: 1h 40 min.

Namjerno sam izostavio zvuk do sada. Što se tiče zvuka, sva tri benda su imala predivan zvuk. Svaki instrument se čuo dovoljno glasno, a općenito glasnoća koncerata mi je bila po volji. Jako glasno, ali ne preglasno. Jedino je bilo malo tehničkih problema kod druge predgrupe, zvuk je malo pucketao na momente i bas bubanj je bio na trenutke malo tiši.
Da sumiram u jednoj rečenici. Koncert je bio fenomenalan, predgrupe jako dobre, publika odlična, a setlista je išla na sigurniju verziju, odnosno puno hitova, a samo 4 pjesme s novog albuma.

Setlista:
1. Hector’s Hymn
2. Any Means Necessary
3. Renegade
4. B.Y.H.
5. Blood Bound
6. Heeding the Call
7. Let the Hammer Fall
8. Live Life Loud
9. Medley
10. Threshold
11. Last Man Standing
12. Glory to the Brave
13. We Won’t Back Down
14. HammerFall
– Bis:
15. Templars of Steel
16. Bushido
17. Hearts on Fire

Izvještaj: Alen Žižak
Foto: Zlatko Vlašić, zlatko@venia-mag.net

COPYRIGHT © Sve fotografije u galeriji su zaštićene autorskim pravima. Ne smiju se preuzimati bez dozvole Venia Maga-a ili autora. Fotografije se ne smiju izmjenjivati ninakoji način, kao niti uklanjati ili mijenjati žig sa znakom Venia Mag-a/autora. Ukoliko se otkrije njihovo neovlašteno korištenje, bit će poduzete pravne mjere protiv kršitelja autorskog prava. Molimo sve koji primijete navedene nedozvoljene aktivnosti da obavijeste uredništvo portala Venia Mag. Hvala.

COPYRIGHT © All photographs in this gallery are under the copyright law. They cannot be copied or reproduced without permission given by Venia Mag or the author. It is not allowed to alter the photographs in any way, or removing the watermark sign of Venia Mag/author. Legal action will be taken if discovered any non-permitted usage or photography manipulation. We kindly ask to inform us about such misusage by sending an e-mail to Venia Mag Editor-In-Chief. Thank you.

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok