GORGOROTH – Instinctus Bestialis

GORGOROTH – Instinctus Bestialis

gorgorothinstint_638

Datum izlaska: 08. 06. 2015.
Izdavač: Soulseller Records
Produkcija: Infernus & Asklund (snimanje, masteriranje, produkcija)
Ocjena: 4/5

Danas, 8. lipnja, službeno je izašao novi album kultnog norveškog black metal diva Gorgoroth, naziva „Instinctus Bestialis“. Prvi je to studijski album nakon čak šest godina, koliko je prošlo od „Quantos Possunt Ad Satanitatem Trahunt“. Neuništivi Roger Tiegs, poznatiji kao Infernus, još je jednom, suradujući s kompetentnim i ozbiljnim glazbenicima, uspio potvrditi da stoji iza svojih ideja, glazbeno i ideološki. Na ovom albumu mikrofon je preuzeo Atterigner iz srpskog black metal benda Triumfall. Taj angažman nije iznenađenje, s obzirom da se Infernus i Atterigner poznaju otprije jer su Triumfall izdali svoj album „Antithesis Of All Flesh“ pod okriljem Infernusovog vlastitog labela Forces Of Satan Records. U nešto više od trideset minuta trajanja ovog albuma, osjeća se vokalna snaga i energija novoangažiranog mladog kolege, koji je bio i više nego solidan izbor. Mnogima nedostaje Pest, koji je imao viši vokal i drukčiji pristup vokalnoj izvedbi. Nedostaje i meni, jer je na „Quantos Possunt Ad Satanitatem Trahunt“ (2009., od sada nadalje QPAST), ostavio neizbrisiv utisak (Sjetite se samo pjesama poput, „New Breed“, „Cleansing Fire“, „Satan-Prometheus“, itd., bilo je još jako dobrih ostvarenja, ovo su bili neki od mojih favorita). Ni na ponovo snimanom kultnom izdanju „Under The Sign Of Hell 2011“ nije vokalno podbacio, ali znamo kakav je bio ukupni dojam na kraju te je katkad stare stvari bolje ostaviti da ostanu kakve jesu, mislim da će se svi složiti.

Međutim, nakon iznenadnih predomišljanja u vezi sudjelovanja na latinoameričkoj turneji 2012., Pest je otpušten bez razmišljanja i došlo je vrijeme za – novo doba. Samo da kažem, za one koji se uporno ne mogu riješiti Gaahla koji besplatno stanuje u njihovim umovima, ljudi, to je gotovo, prije i poslije njega je bilo boljih perioda stvaralaštva benda! Najbolji upravo traje. Treba napomenuti da Atterigner ne pjeva uživo s bendom, nego ta uloga već neko vrijeme pripada Hoestu iz ništa manje poznatog norveškog black metal benda Taake. Treba shvatiti da je Gorgoroth zbir Infernusovih ideja i razumljivo je da fanovi imaju različite reakcije na drukčiju postavu na turneji naspram one u studiju. No, što je tu je i to treba poštivati. Za ovaj album, bend je jako dugo tražio izdavača. Snimanje je završilo u prosincu 2013., a da će Soulseller Records biti izdavač, saznali smo u ožujku ove godine. Krajnji rezultat s „Instinctus Bestialis“ je više nego uspješan. Album je sniman, kao i prethodni studijski QPAST, ako ne računamo ponovo snimljeni „Under The Sign Of Hell 2011“, u Monolith Studiju bubnjara Tomasa Asklunda. On ne svira s Gorgorothom uživo, nego svoj doprinos bendu daje snimajući i producirajući materijale od 2007. Uz Infernusa, Asklunda i Atterignera, tu je i Frank Watkins a.k.a Bøddel, bivši basist Obituaryja. Nadam se da se Asklunda svi koji prate švedsku, a i black metal scenu općenito, sjećaju ponajprije po radu u Dissectionu prije više od deset godina (za one novije fanove ovdje ističem album „Reinkaos“ i DVD „Rebirth Of Dissection“). Moram to obavezno spomenuti jer je za mene kao fana tada aktualan „Reinkaos“ bio vrlo bitan. „Reinkaos“ period bio je period mojih konfuznih tinejdžerskih dana. Glazba tog benda proširila mi je, već tada kao eklektiku, još više glazbene vidike i tako mi otvorila neke prolaze u nove dimenzije, da se tako metaforički izrazim. Tomas Asklund je prije toga bio i u Dark Funeralu na „Vobiscum Satanas“ i na još nekim projektima, a uskoro bi trebao snimiti album s jednima od pionira švedskog black metala – moćnim Dawn (ajme kako jedva čekam, i dugo čekam, novi album, a i znam da nisam jedina)!

U zadnjih nekoliko godina bilo je prigovora od strane fanova njegovoj produkciji. Jedna stvar ljudima mora postati jasna – čovjek sam oprema i poboljšava svoj studio već duže vrijeme, očito je, i pohvalno što ne želi ovisiti ni o kome, a to što radi, radi uvjerljivo i iskreno. Ako to nekome ne leži, ne mora slušati bend! Infernus ne surađuje s njim bezveze i zato jer mu se gubi vrijeme. Smatram da su njih dvojica pobjednički tim čim odluče snimati zajedno. Na ovom albumu, kao što se i čuje, produkcija je poboljšana. Bubnjevi imaju dozu „prljavosti“ u zvuku, kakva treba biti prisutna u black metalu, no rezultat glede zvuka je bolji nego na prethodnim izdanjima.

Čim sam čula prve taktove pjesme „Radix Malorum“ (inače, pozdravljam naslove pjesama i nazive albuma na latinskom, dijelom i zbog osobnih profesionalnih razloga), znala sam da nema mjesta za razočaranje. Čvrsti rifovi, brza bubnjarska pratnja i nešto dublji, više death metalu po stilu bliski vokali, odmah bude zanimanje. „Dionysian Rite“ također ima vrlo brz početak i zanimljive gitarske upade, a nakon napadačkog prvog odsječka pjesme, instrumentalna se izvedba smiruje i pjesma dobiva pomalo doom (!) karakter. Impresivno, taj me dio podsjetio na nešto recentniji Celtic Frost. U toj pjesmi svi su glazbeni aspekti doista nepredvidljivi, minuciozno bubnjanje i uzvišeni rifovi kvalitetno posloženi da vas brzo zarazi i stišćete „replay“ u navali opsesije. Postaje jasno da Infernus nije uzalud izabrao Atterignera. Momak ne samo da ima glas s mnogo karaktera, nego ima i izražajnu dikciju. „Dionysian Rite“ mi je broj 1 na albumu i to će i ostati. Sljedeća „Ad Omnipotens Aeterne Diabolus“ prva je pjesma predstavljena javnosti prije izlaska albuma. Ima melodiozni i vrlo pamtljiv uvod i složene je strukture pa time ne čudi vrlo precizna izvedba, kako melodioznijih dijelova i težih rifova na gitari, tako i bubnjarskih prijelaza. Pomalo možda postane repetitivna nakon nekoliko slušanja, ali to joj ne umanjuje karakter. Na kraju pjesme zatišje pred buru i – blast beatovi koji „nose“ opaki vokal. Još jedna vrlo nepredvidljiva na kojoj Infernus pokazuje svoju skladateljsku briljantnost je „Come Night“ koja će se svidjeti onim fanovima koji u black metalu traže nešto zahtjevnije ispreplitanje melodija s grubim rifovima. Breakovi su očekivani na pravim mjestima pa ni ova stvar ne ostavlja prostora za ravnodušnost. Pjesma oživljava duh blacka 90-ih, ali s dozom tutnjajućeg prizvuka deatha.

Slijedi moj favorit broj 2 na albumu, „Burn In His Light“ (prethodno spomenuta „Come Night“ broj 3). Thrash metalu orijentirani rifovi kakvih se ne bi posramili ni npr. Kreator, jednostavno su briljantni, najmemorabilniji i napotentniji na albumu, a solaže…ajme, kako li su dobro uklopljene! Tu su gostovala dva gitarista, Fabio Sperandio i Chris Cannella. Pjesma je apsolutno remek-djelo koje još jednom potvrđuje Infernusovu inteligenciju po pitanju osmišljavanja rifova, kao i spremnost da odabere po idejama bliske ljude koji će njegovu konačnu zamisao i realizirati! To što sam rekla opravdava i „Rage“ koja nam donosi još jedno iznenađenje: na solo gitari gostuje ni manje ni više nego Typhos, ex-Dark Funeral, preciznije iz „Vobiscum Satanas“ ere kad su on i Asklund još svirali u bendu. Zanimljivo je spoznati da još uvijek surađuju nakon dugog perioda. Tempom nešto sporija, ali dosta čvrsta stvar, sa svim ujednačenim instrumentima i značajnom dozom melankolije u gitarskom radu. „Kala Brahman“ posjeduje jedne od najrespektabilnijih Asklundovih blasteva na albumu, još se jednom radi o reprezentativnoj pjesmi Gorgorotha koja će zadovoljiti ljubitelje najzlokobnijih aspekata black metala, iako pred kraj sve više repetitivnoj. Ritmovi na kratkoj posljednjoj „Awakening“ bude sjećanje na ritmičke obrasce kakve su imale pjesme na QPAST. Album traje oko 31 minutu, ali ja jednostavno nemam loše riječi. Ovaj album visoko kotira na mojoj dosadašnjoj ljestvici najboljih albuma. Infernusove ideje koje su dugo čekale na realizaciju, vrlo su respektabilno uobličene u osam odličnih i raznovrsnih glazbenih komada!

„Instinctus Bestialis“ će sigurno zadobiti poštovanje fanova ovog benda kao i fanova black metala općenito. Višedimenzionalan je, na njemu ima primjesa i drugih izričaja, dok istovremeno oživljava duh black metala 90-ih te je samim time vrlo relevantan. Danas je pušten u prodaju, oslobodite svoj „zvjerski instinkt“, dopustite da vas album ponese i neka se nađe u kolekciji svih pravih ljubitelja moćnog Gorgorotha i mlađih duša.

Moje top 3 pjesme:

1) Dionysian Rite
2) Burn In His Light
3) Come Night

Popis pjesama:

  1. Radix Malorum
  2. Dionysian Rite
  3. Ad Omnipotens Aeterne Diabolus
  4. Come Night
  5. Burn In His Light
  6. Rage
  7. Kala Brahman
  8. Awakening

Recenzija: Buna Bernarda Juretić

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok