GOJIRA – Magma

GOJIRA – Magma

Gojira new album

Datum izlaska: 17. 6. 2016.
Izdavač: Roadrunner Records
Žanr: groove metal, progressive, experimental
Ocjena: 3.5/5

Francuzi Gojira su za metal publiku ime koje se često asocira s eksperimentiranjem i nepredvidljivošću na sceni. Radi se o jednom od inovativnijih bendova u zadnjih petnaestak godina koji svojom originalnošću i netipičnim uklapanjem rifova u pjesme, privlači svakim novim albumom sve više fanova. Nakon nekoliko preslušavanja najnovijeg uratka „Magma“, mogu reći da se radi o albumu koji je drugačiji od onog što su prije radili.

Težak je to, melankoličan i na mjestima beznadan album i iznjedrio je nekoliko pjesama koje imaju zasluženo mjesto na njihovim set-listama, primjerice „Silvera“ i „Stranded“. „Magma“ je itekako prikladan naziv albuma. S jedne strane kroz album klize melankolija i spori tempo, a onda potpuno neočekivano, poput erupcije lave, čeka nas turbulentniji preokret postignut growl i snažnim clean vokalima, uvjerljivim rifovima i solo dionicama s druge strane. Takav kontrast možemo osjetiti odmah na početku na „The Shooting Star“ i „Silvera“.Vjerojatno glavni razlog zašto album odiše melankolijom i turobnošću jest taj što su frontmen Joe i bubnjar Mario Duplantier u vrijeme nastanka albuma izgubili majku. Gubitak u osobnim životima odrazio se na karakter pjesama. Nadalje, u pjesmama se osjeća dinamika i to bez obzira na sporost tempa u nekima, jer su nizovi rifova toliko raznoliko natkani jedan na drugi da rezultat ne može biti prosječan. U svojoj želji da postigne originalnost, bend ne pretjeruje, tako da na kraju nemamo osjećaj da je sve amorfna škripa gitara i disharmonična jeka. Ipak, mnogi bi fanovi mogli osjetiti, ako album stavimo uz bok s prethodnim studijskim albumima, „L’Enfant Sauvage“ (2012.) i „The Way Of All Flesh“ (2008.), da cjelokupnoj atmosferi albuma nedostaje „ono nešto“, jer je album dosta kratak, niti 45 minuta, i pjesme su ipak monolitnije strukture, nego što se inače veže uz ime ovog benda.

No, iz razloga koje sam navela prije, nipošto nisu dosadne. Imamo dojam da je ovaj album više za bend, a manje za ispunjavanje očekivanja fanova pa ako ste priželjkivali teškometalne vratolomije u svakoj pjesmi na albumu, nažalost, nema ih toliko. To ne znači da ovo nije jedan od kvalitetnijih albuma godine. Na početku nailazimo na sumornu i sporu „The Shooting Star“, a onda nas dočekuje bujica žestokih rifova na „Silvera“. Pjesme „The Cell“ i „Stranded“ potvrđuju bendov originalni pristup pisanju pjesama. Moram priznati da mi je vokal Joea Duplantiera na ovom albumu jedna od najsnažnijih komponenti jer odiše ozbiljnošću i uvjerljivošću s jednim posebnim introspektivnim tonom. „The Cell“, „Stranded“ i istoimena „Magma“, koja je meni jedna od ponajboljih na albumu i svakako ću se na nju vraćati, pokazuju zašto su Gojira jedan od najcjenjenijih bendova modernog metala. Kao što sam i rekla, album ide iz jedne krajnosti u drugu, od laganijih do agresivnijih dijelova s pamtljivim rifanjem i Joeovim izražavanjem agonije i bijesa izvrsnom vokalnom interpretacijom. Fluidno, poput lave, dijelovi pjesama međusobno kontrastiraju i pretapaju se jedan u drugi u dosta kompleksnoj glazbenoj dinamici. „Pray“ i „Only Pain“ posjeduju najrazornije rifove koje sam u posljednje vrijeme čula. Istina, početni i bazični rifovi u „Only Pain“ podsjećaju na one u „Stranded“ i zanimljivo je kako postaju lako pamtljivi za slušatelja.  Za one koji tek trebaju poslušati ovaj izvrstan uradak, moram reći da je album težak. Nije ga lako upiti na prvu i povezati njegove sastojke, a opet, nekoliko pjesama koje sam istaknula na početku ove recenzije, imaju potencijal da postanu hitovi među metal fanovima. Nekoliko kratkih stihova u „Silvera“, ‘when you change yourself, you change the world’  i „The Cell“, ‘Overcrowded in your brain/You’ll find a way out or you will fall!’, ostavljaju prostora za individualno samoosvješćivanje i promišljanje. Atmosferičnost koja je rezultat hrabrog glazbenog eksperimentiranja benda, vabit će vas da ga puštate iznova, nakon što se naviknete na njegovu početnu težinu. Estetika, muzikalnost i melodičnost na ovom albumu nisu izostale.

Gojira ostaju neobični do samoga kraja pa akustični outro „Liberation“ pomalo iznenađujuće djeluje zbog svoje jednostavnosti i svojim umirujućim karakterom suprotstavlja se svim prethodnim pjesmama. Na kraju, opet referirajući na naziv albuma „Magma“, možemo sintetizirati konačne misli i reći da bend najmemorabilnijim pjesmama gradi fluidan karakter, postupno ih intenzivirajući od umjerenog tempa do sve složenijih, bržih struktura ispunjenih nepredvidljivijim rifovima. Čak su me neke pjesme poput „Pray“ i „Low Lands“, podsjetile na ono što radili primjerice Tool ili Meshuggah prije više od deset godina u najboljim danima svoje karijere. Iako smatram da bendu poput Gojire ne gode usporedbe s drugim izvođačima, samo ću reći da bend ima nekih dodirnih točaka s velikanima modernog metala pa će posljednji album „Magma“ raširenih ruku dočekati fanovi Mastodona, Machine Heada i Devina Townsenda.

„Magma“ popis pjesama:

 

The Shooting Star
Silvera
The Cell
Stranded
Yellow Stone
Magma
Pray
Only Pain
Low Lands
Liberation

Recenzija: Buna Bernarda Juretić

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok