GAMMA RAY – Land Of The Free

GAMMA RAY – Land Of The Free

GAMMA RAY - Land Of The Free

Datum izlaska: 29.05.1995.
Izdavačka kuća: Noise Records
Žanr: Heavy/Power metal
Ocjena: 5/5

Za kraj ljeta četvrti (i zadnji) put se vraćam u Njemačku u 1995. godinu. Nakon Blind Guardianovog Imaginations From The Other Sidea, Grave Diggerovog Heart Of Darknessa i Running Wildovog Masqueradea, vrijeme je za nešto veselije, za bend koji ne treba puno predstavljanja, ali ja ću ga svejedno napraviti. Bar ukratko.

Zapravo, neću dati toliko informacija o bendu koliko o njegovoj ključnoj osobi, Kaiu Hansenu. On je jedna od najutjecajnijih osoba u power metal žanru u Europi. Osnovao je Gamma Ray krajem 80-ih nakon što je napustio Helloween na kojem je svirao gitaru na prva tri i pjevao na prvom albumu. Osim što je svirao i pjevao, napisao je više od pola pjesama iz toga vremena, od kojih su danas neke Helloweenovi najveći hitovi, npr. I Want Out. Kao takve i Gamma Ray ih, sa svakim pravom, izvodi uživo.

Četvrti studijski album Gamma Raya, Land Of The Free, prekretnica je u karijeri benda. To je prvi album nakon Helloweenovog debitantskog Walls Of Jericho (1985) na kojem je Kai Hansen pjevao lead vokale na čitavom albumu. U deset godina između tog album i Land Of The Free albuma pjevao je na nekoliko Blind Guardianovih pjesama i na pjesmi Heal Me s trećeg albuma Gamma Raya, Insanity & Genius (1993). Ostatak ekipe na albumu je slijedeći: Thomas Nack na bubnjevima koji je napustio bend nakon turneje Men On A Tour, a od kraja 90-ih naovamo svira bubnjeve u Iron Savioru (još jedan bend u čijem je osnivanju sudjelovao Kai Hansen); Jan Rubach na bas gitari koji je kao i Nack svirao na ovom i prošlom albumu benda, a napustio ga je prije nego je turneja završila; Dirk Schlächter na gitari koji je jedini član benda (uz Hansena) koji se pojavio na svim albumima benda. Kako je Rubach napustio bend za vrijeme turneje, bend je trebao novog basista. Schlächter koji je na prvom albumu benda, Heading For Tomorrow (1990), odsvirao bas na dvije pjesme kao gostujući član, prešao je na bas gitaru, a Henjo Richter je izabran kao novi gitarist benda. Nacka je iza bubnjeva zamijenio Dan Zimmermann i to je stvorilo najstabilniju postavu benda koja je djelovala čak 15 godina (1997-2012), do trenutka kada je Zimmermann napustio bend.

Album počinje sa skoro 9 minuta dugom pjesmom Rebellion In Dreamland koja je (vjerojatno) najpoznatija pjesma koju je bend napravio, a uz to i moja preporuka za one koje nikad nisu čuli bend. Man On A Mission je moj osobni favorit na albumu. Jako, jako brza pjesma, vesela i s ponekim smiješnim dijelovima (za koje sam primjetio da ne vole svi – ili ne kuže humor benda). Četvrta i šesta pjesma na albumu, All Of The Damned i Gods Of Deliverance obje imaju prije sebe pjesme po 40 i kusur sekundi koje služe kao u uvod u njih, Fairytale i Rising Of The Damned. Uz njih bih dodao i Salvation’s Calling. Te tri pjesme pjesme se mogu opisati istim riječima: brze i energične s nenormalno dobrim riffovima i zaraznim refrenima. Između Gods i Salvation pjesama stoji sedma pjesma, Farewell, jedina pjesma za koju nije tekst napisao Hansen nego Schlächter te prva (i jedina) balada i prvi duet na albumu. S Hansenom u duetu ovdje imamo Hansija Kürscha iz Blind Guardiana. Vjerojatno vraća uslugu, jer je Kai gostovao na više njihovih albuma. Naslovna pjesma je dobra, ali mi nije među najdražima. To kažem jedino zato jer je ona uz Rebellion In Dreamland i Man On A Mission izabrana za Blast From The Past (2000) kompilaciju gdje su fanovima birali sa svakog albuma po tri pjesme da bend ponovo snimi. Osobno bih više volio čuti Gods Of  Deliverance ili Salvation’s Calling, ali bit će da je sve stvar ukusa. Abyss Of The Void je treća pjesma koja ima svoju uvodnu pjesmu od 40 sekundi. No(!), The Saviour je daleko najbolji od tri uvoda i općenito meni jedan od najboljih uvoda u pjesmu ikad snimljenih. Da, da, znam. Zvuči kao pretjerivanje. U svoju obranu jedino vas mogu pitati koliko puta ste pustili pjesmu koja ima svoju uvodnu pjesmu, a tu uvodnu pjesmu ste preskočili? Eto, ja Abyss Of The Void odbijam slušati, ako prije toga ne čujem The Saviour. Case closed. Sama pjesma mi je među dražim pjesmama na albumu i nju bih prije izabrao od Land Of The Free za kompilaciju. Time To Break Free je drugi duet na albumu, a njega pjeva jedan jedini Michael Kiske. Moćno, brzo, veselo. Gamma Ray. Zadnja na albumu je pjesma, Afterlife, koja je posvećena Ingi Schwichtenbergu, prvom bubnjaru Helloweena koji je počinio samoubojstvo. Čak i ova mračnija pjesma ima svoju vedru stranu: But I believe we’ll meet again, and together we will stay.

U konačnici ovdje imamo album bez ijedne pjesme viška. 57 minuta zvuči puno, a napuniti album do tog trajanja, a da nije dosadan je stvarno uspjeh. Preporučam album svim ljubiteljima heavy i power metala i svim ljudima dobre volje koji vole veselje. Uživajte!

Popis pjesama:

  1. Rebellion In Dreamland
  2. Man On A Mission
  3. Fairytale
  4. All Of The Damned
  5. Rising Of The Damned
  6. Gods Of Deliverance
  7. Farewell
  8. Salvation’s Calling
  9. Land Of The Free
  10. The Saviour
  11. Abyss Of The Void
  12. Time To Break Free
  13. Afterlife

Recenzija: Alen Žižak

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok