Datum izlaska: 12. 4. 2011.
Label: RCA
Produkcija: Butch Vig
Žanr: alternative rock, post-grunge
Ocjena: 4

Pioniri američkog alternativnog rocka, Foo Fighters vraćaju se na top liste i ponovno kreću u misiju zadovoljavanja ukusa svojih vjernih fanova novim albumom „Wasting Light“. Neumoran Dave Grohl i dalje piše kvalitetne pjesme, koje će zadovoljiti glazbeni ukus obiju tipova slušatelja, i onih koji vole žešći rock i onih koji vole laganije, pjevnije stvari. Album je producirao legendarni Butch Vig (Nirvana, Smashing Pumpkins, Garbage). Prve dvije „Bridge Burning“ i „Rope“ su hitoidnije pjesme, u kojima do izražaja dolaze distorzirane gitare, ali s druge strane himnična i pjevna melodija koja vrlo lako ulazi u uho. I jedna i druga pružaju svojevrsnu stadionsku atmosferu i postupno se grade od laganijeg uvoda prema bombastičnim sirovim i rifovima.  „Dear Rosemary“ ima nešto nježniju melodiju i mirniji tempo s jednostavnim ritmovima, ali moram priznati da je s obzirom na ono što slijedi ovo najblaža i najneupečatljivija pjesma na albumu. A ono što slijedi je bijesna „White Limo“, hard rock deračina, koja me, moram priznati malo počela iritirati jer je vokal namjerno snimljen prigušeno i mutno. Ne znam kakav se efekt time želio postići, ali meni se to s obzirom na kvalitetu pjesme, nije baš dobro uklopilo. Pjesma svojom brzinom naravno podsjeća na jednog od Daveovih najvećih idola, Lemmyja i njegov Motorhead. „Arlandria“ je nešto spontanija i u njoj je definitivno najbolji element crescendiranje vokala, od uvodnog dijela, pa polako prema refrenu, koji je zbilja među najboljima na albumu zbog impresivnih rifova i pratnje bubnjeva. U toj pjesmi, koja podsjeća na dobre stare albume, do izražaja dolazi prebacivanje iz nježnijeg vokala prema hrapavijem hard-rock načinu pjevanja, što je inače razlog zbog kojeg cijenim vokal Davea Grohla, koji se prodere i zaškripi uvijek kad to ne očekujete i to izazove val pozitivne energije. „These Days“ počinje laganijim rifom i kristalno čistim vokalom. Produkcijska kvaliteta koja se vidi u usklađenosti instrumenata u ovoj pjesmi zaslužuje samo pohvale. U „Back & Forth“ osjeća se Nirvanin utjecaj i svidjet će se starijim fanovima benda zbog posebno lijepog himničnog refrena koji se na kraju još pojača većom dominacijom distorzirane ritam gitare. „A Matter Of Time“ varira od staccato  početnih dijelova do koherentnijeg i vezanijeg refrena. Pjesma po meni djeluje komercijalnije u odnosu na ostatak albuma jer je Daveov vokal puno tiši i melodija jednostavnija, dok ritam gitara i bubnjevi dominiraju do samog kraja u odnosu na vokal. U „Miss The Misery“ početak počinje ukazivati na nešto žešće i rokerskije, no taj se osjećaj vrlo brzo gubi zbog meni osobno dosadnog i jednoličnog refrena. Eto, nažalost jedna od rijetkih pjesama s odličnim početkom, ali ostatkom koji je sasvim umjeren i prosječan u odnosu na početak. Deseta po redu „I Should Have Known“ vrlo je emotivna jer je posvećena preminulom Kurtu Cobainu. Ima izvrsne i vrlo osobne lyricse (pročitajte ih!) koji su vrlo iskreno otpjevani, a što se tiče glazbe, na njoj gostuje Grohlov bivši kolega, bivši basist Nirvane, Krist Novoselic, a najdojmljiviji je dio izveden na violini kojeg je izveo Jessy Greene. Vrlo strastvenoj izvedbi i njezinom intenzitetu pri kraju pridonosi pratnja na mellotronu (Rami Jaffee). Posljednja „Walk“ je ono što sam čekala cijelo vrijeme i tek na kraju dobila, jednu čvrstu rock pjesmu koja se polako razvija u stadionsku rock himnu postupno se izgrađujući od laganog i spontanog  početka prema žešćim ritmovima i rifovima u refrenu, pa sve do kraja. Ta mi je pjesma najbolja i vokalno i instrumentalno od svih na albumu. Moram priznati da ovaj album nije toliko odličan kao neki njegovi prethodnici poput „The Colour And The Shape“ ili „One By One“. Na kraju, može se reći, da je to univerzalni rock koji će se svidjeti mnogima različitih glazbenih ukusa.  I tu se osjećaju utjecaji grungea, hard rocka pa i stadionskog rocka, i tko god voli Foo Fighterse, neće se razočarati jer je na ovom albumu bend ponudio pregršt odličnih pjesama i pokazao svoju zrelost na još jednom višem nivou.

Popis pjesama:

  •  
    1. Bridge Burning
    2. Rope
    3. Dear Rosemary
    4. White Limo
    5. Arlandria
    6. These Days
    7. Back & Forth
    8. A Matter of Time
    9. Miss the Misery
    10. I Should Have Known
    11. Walk

Recenzija: Buna Bernarda Juretić