FLESHGOD APOCALYPSE, CARACH ANGREN, BATUSHKA, ARKONA – Dürer Kert, Budimpešta, 10.1.2017.

FLESHGOD APOCALYPSE, CARACH ANGREN, BATUSHKA, ARKONA – Dürer Kert, Budimpešta, 10.1.2017.

Jedna večer, dva koncerta, pet izvrsnih bendova (četiri odgledana), jedan klub i dvije dvorane. Svaka čast Mađarima na izvrsnoj organizaciji jer su svi koji su to željeli uspjeli pogledati oba koncerta.
Zbog kasnog termina intervjua s Tommasom Riccardijem, frontmanom Fleshgod Apocalypsea, nisam uspjela čuti njegove zemljake – Nightland. Žao mi je da je tako ispalo jer mi je po glazbi koja je dopirala do backstagea zvučalo da se radi o nečemu što bih vrlo rado poslušala.

U manjoj je dvorani oko osam sati već bila poprilična gužva (koncert je bio rasprodan), a Arkona je obavijena gustim dimom i hladnom plavom svjetlošću započinjala svoj nastup, čineći ionako prigodno mračni koncertni prostor još mračnijim te pomno odabranim pjesmama stvorila atmosferu na koju se idealno kasnije nadovezalo jedno novo, misteriozno ime poljske, ali i svjetske, black metal scene – Batushka.

Arkona je svoj put započela u vrijeme kada je poljska scena bila još u povojima. Inspirirana hladnim zvukom devedesetih koji je stigao s europskog sjevera, Arkona je stvorila svoj identitet podalje od sotonizma i NS ideologija koji su u to vrijeme bili popularni među prvim valom poljskih black metal bendova. Skoro pa punih dvadeset godina njihova poruka je bila i ostala ukorijenjena u paganskim vjerovanjima.
I nastupom otkrivaju da se radi o ljudima koji iznad svega štuju svoju glazbu i uživaju u svom statusu kultnog underground imena. Ravnoteža između sirove agresije i atmosferičnosti kojoj su i dalje vjerni izvrsno je djelovala na publiku koja je upijala svaki ton. Neki su headbangali, neki su sa zanimanjem pratili svaki pokret na pozornici dok su ostali zatvorenih očiju vođeni glazbom otputovali u neko drugo vrijeme. Iako je komunikacija s publikom bila blekerski minimalna, glazba je odradila svoje, više od bilokakvog pozdrava i “ulizivanja”.

Završetak nastupa nisam uspjela popratiti budući da je u većoj koncertnoj dvorani svoj nastup otvorio Carach Angren, bend koji u onome što radi zaista nema nikakvu konkurenciju. Svoj pripovjedački horror metal su toliko dobro pretočili u scensko izdanje da bih zaista voljela pritisnuti gumb za premotavanje i pogledati cijelu, tako reći, predstavu do kraja.

Za razliku od Arkone, Carach Angren je svoj black metal zvuk iskovao u potpuno drugačijim društvenim okolnostima od onih koje su Europom vladale devedesetih, podalje od materijalnih problema i često nasilnih epizoda BM scene.
Niti u njihovoj glazbi nema otvorenog štovanja inspirativnog lika Sotone, a nema ni političkih stavova. Radi se samo o izuzetno vješto ispripovijedanim horor pričama pretočenim u stihove i popraćenim snažnom simfoničnom i mračnom glazbom gonjenom nezaustavljivim naletima blastbeatova. Veliki je teret nastupa nosio Seregor – frontman ovog tria. Zapamtiti toliku količinu teksta i sve to interpretirati s takvim žarom i dinamikom čini se gotovo pa nemoguće. Barem meni. Kanibalizam, incest, nasilje, tuga, silovanje – sve su to elementi koji čine njihovu diskografiju. Dečki imaju i vrlo upečatljive, teatralne corpsepaintove, a uz to za potrebe scenskog nasupa koriste i maske koje, kad ne radi za bend, izrađuje Seregor. Dodatni komad scengrafije su i Ardekove pomične klavijature koje je krasila lubanja.

Cijeli je performans razrađen do najsitnijeg detalja, a dinamika i tempo glazbe su prilagođene izvođenju u živo što je za ovaj narativni stil vrlo bitno kako bi se svaka priča publici zavukla pod kožu.

A nakon nizozemske teatralnosti, selim se ponovo u manju dvoranu, na dozu poljske ritualnosti gdje su me dočekali miris tamjana i Batushka na pozornici. Identitet glazbenika je i dalje obavijen velom tajne. Nagađanja ima svakakvih o tome tko stoji iza cijelog projekta, ali o tome ne planiram pisati. Ovakav predznak misterioznosti je izvrstan marketinški trik koji će htjeli-ne htjeli uz malo poticaja stvoriti popriličan interes jer – ljudi su uz sve ostalo znatiželjena bića. Ghost je samo jedan primjer takvog marketinga.

U Batushkinom slučaju se radi i o kvalitetno glazbeno i scenski razrađenom projektu. Zbog izgleda pozornice imate osjećaj kao da se nalazite u pravoslavnom hramu, međutim od te ćete ideje odustati čim pogled bacite na vješto zakukuljene glazbenike i njihove kostime. Prvijenac “Litourgiya”, kojemu ne gine status kultnog, u potpunosti je odsviran.
Ovo je ritualno koncertno iskustvo pomno režirano i niti jedan pokret nije bio neplaniran. Baš kao da ste na liturgiji – od načina na koji je frontman podizao ruke do paljenja tamjana i svijeća.
Primijetila sam da je u publici osim fanova ovog žanra bilo podosta znatiželjnika koji su htjeli na svoje oči i uši doživjeti o čemu se to radi. Nekima nije bilo baš jasno pa su se malo i podsmjehivali, ali mogu sa sigurnošću ustvrditi da je većina bila uvučena u glazbu i kompletnu izvedbu. Pogotovo u trenutcima kad bi se i publika uključila u pjevanje prateći bend. Pristvovanje ovom nastupu bilo je i više nego zanimljivo nesvakidašnje iskustvo.
Kako će izgledati budućnost ovog projekta, tko zna… Ali za sada potvrđuju da se radi o izvođačima koji se svim ljubiteljima blacka treba naći na koncertnoj karti svijeta.

I nakon što sam se pomolila Batushki, otišla sam ponovo u veliku dvoranu Dürer kerta i odgledala još jedan posve drugačiji, ali ništa manje lošiji nastup u izvedbi Fleshgod Apocalypsea.

Ovaj mi je talijanski bend uvijek dolazio u vidokrug, međutim svaki put kad bih slušala njihove studijske uratke nisam se do kraja mogla uživjeti u glazbu koju stvaraju. Stvar je bila čisto tehničke prirode jer su bubnjevi na svakom izdanju do Labyrintha (iako se i njemu to pomalo osjeti) bili toliko prenaglašeni da su nadjačali cijeli bend i svu kompleksnost njihove glazbe. I šteta zbog toga.
Međutim, koncerti su posve druga priča. Sjećam se i kad sam ih prvi put gledala prije nekih 6-7 godina da su imali tu neku snagu, energiju i stil kojim su se izdvajali iz mora death metal bendova.
I nakon ovog koncerta mogu samo potvrdi da me prvi dojam nije iznevjerio. Unatoč činjenici da na ovoj turneji sviraju na manjim pozornicima od onih kakve zaslužuju, ne pokazuju da ih to smeta, nego jednostavno sviraju svoj materijal punom parom, bez milosti i s velikim užitkom.

Okosnica nastupa je bio njihov prošle godine objavljeni studijski album King koji napokon zvuči onako kako treba.
Na pozornici je i pravi pijanino iz kojeg suklja scenski dim doprinoseći sveopćoj užarnoj atmosferi jer se publika masovno razbacivala u moshpitu. Odabir pjesma je bio jako dobar – naglasio je melodičniji i simfoničniji smjer kojim su krenuli. Uz stalne članove benda tu je i Veronica Bordacchini, operna pjevačica koja je svojim glasom i scenskim nastupom upotpunika kompletnu izvedbu pogotovo tijekom pjevačkih dijaloga s Riccardijem.
Ovu je turneju zbog drugih obaveza morao propustiti gitarist Cristiano Trionfera, a na njegovo je mjesto uskočio prijatelj benda i gitarist Fabio (nadam se da sam dobro uhvatila ime) koji je bez prevelikih problema odsvirao gitarističke dionice.

Dosta je to bendova u jednoj kratkoj večeri. Četiri različite priče istog sentimenta u tek nešto više od tri i pol sata, a svaka je trajala upravo onoliko koliko treba da ostavi trag u sjećanju. I na jednom i na drugom koncertu je publika dobila ono po što je došla, a to je punom snagom odsvirana svaka stvar. A glazbenici su bili svježi, jer su turneje tek počele i dug je put pred njima.
Za turneju predvođenu Fleshgod Apcoalypseom se ne bojim jer ih vodi odličan tour manager, ali nažalost moram primijetiti da uvjeti u kojima putuju – tourbus ponajviše – nisu baš najbolji. Kad usporedim u kakvim limuzinama putuju Arch Enemy i Ensiferum, malo mi bude žao ove ekipe. Uvijek može biti gore, naravno, ali u ovim klimatskim uvjetima treba i mora biti najbolje.

>>>>>>> GALERIJA: FLESHGOD APOCALYPSE, CARACH ANGREN <<<<<<< >>>>>>> GALERIJA: BATUSHKA, ARKONA (Pl) <<<<<<< Izvještaj i foto: Martina Šestić | martina@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok