EPICA: The Holographic Principle

EPICA: The Holographic Principle
Datum: 30.09.2016.
Žanr: Symphonic Metal
Izdavač: Nuclear Blast
Ocjena: 3/5
The Holographic Principle, sedmi studijski album nizozemskog symphonic metal benda Epica zadire u zanimljivo i kompleksno tematsko područje koje se tiče realnosti i pitanja postojimo li zapravo ili smo tek projekcija. Epica, međutim, ne stvara neko svoje rješenje za ovaj koncept, već motivaciju crpi direktno iz filmova poput Matrixa, Inceptiona, Terminatora itd.

epicaholographiccdofficial Popis pjesama:
01. Eidola
02.Edge Of The Blade
03. A Phantasmic Parade
04. Universal Death Squad
05. Divide And Conquer
06. Beyond The Matrix
07. Once Upon A Nightmare
08. The Cosmic Algorithm
09. Ascension – Dream State Armageddon
10. Dancing In A Hurricane
11. Tear Down Your Walls
12. The Holographic Principle – A Profound Understanding Of Reality

Za očekivati je bilo da će ovo izdanje zbog svoje teme biti mračnije od svojih prethodnika, no krajnji je rezultat ponajviše s glazbene strane ispao (previše) produkcijski ispoliran, filmski bombastičan i nekako nježan, u nedostatku boljeg termina. Gotovo kao da slušam glazbu iz nekog od Disneyjevih animiranih filmova sa Simone Simons u glavnoj ulozi.
Što se samih tekstova tiče i oni se lome na par mjesta s pjesmama koje odudaraju od glavnog koncepta, kao što je npr. “Dancing in the Hurricane“, te iz futurističkog svijeta kojim vlada umjetna inteligencija zalaze u sadašnje vrijeme i bave se nekim aktualnim temama poput izbjegličke krize koja je podijelila zapadnjački svijet.

Slušatelja u svijet albuma uvodi sanjiv instrumental “Eidola” koji me već svojim prvim taktovima asocirao na Disney. I album zapravo nastavlja u tom disneyjevsko-sanjivom tonu uz povremene presjeke nekim pravim metal dionicama u kojima gitare i Jansenov growl malo više dolaze do izražaja kao u “Edge of Blade“, “Beyond the Matrix” ili “The Cosmic Algorithm“.
Simone je apsolutno u prvom planu i s lakoćom interpretira svaku pjesmu jer je njenom vokalu specifična glumačka toplina i emotivnost. Međutim često se osjeti nesigurnost prilikom pjevanja visokih dionica ponajviše u pjesmi “Universal Death Squad” gdje je završila na rubu falseta, a sudeći po njihovom dosadašnjem opusu čini mi se da to nije bila namjera.
Rekla bih da joj je najbolje sjela “Once upon a nightmare” za koju je napisala tekst i zapravo je jedina na albumu za koju mogu reći – da to je to, to je Simonin vokal.

The Holographic Priniciple nažalost nije baš blag prema ostatku benda, budući da slabo dolaze do izražaja. Nekoliko je trenutaka u kojima Delahayeva gitara dolazi u prvi plan i izlazi na površinu iznad simfonijskih elemenata i zbora, kao i već spomenuti growlovi.

Album svakako ima svojih prednosti, a to je naravno lakoća s kojom ga se može slušati, nije napadan ni pretenciozan iako bi se to moglo naslutiti iz naslova nekih pjesama – The Holographic Principle – A Profound Understanding of Reality. Melodije su lako pamtljive te prenoseći atmosferu i emocije razrađuju temu albuma na način koji je svojstven Epici.

Nisam sigurna radi li se o njihovom najboljem albumu do sada, ali sa sigurnošću mogu reći da je jedan od onih koji utječu na daljnju karijeru benda.

Recenzija: Martina Šestić | martina@venia-mag.net

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok