TEEMU MÄNTYSAARI (Wintersun): “Najbolji je dio koncerta kad vidiš ljude kako reagiraju na glazbu i osjećaju je”

TEEMU MÄNTYSAARI (Wintersun): “Najbolji je dio koncerta kad vidiš ljude kako reagiraju na glazbu i osjećaju je

Intervju i foto: Martina Šestić | martina@venia-mag.net

Europski je sjever ovom svijetu podario neke od najčarobnijih i najmračnijih melodija ikad napisanih u okviru metal glazbe. U čemu god da je tajna – zraku, klimi, vodi ili nečemu drugome – činjenica je da je Sjever protkan posebnom vrstom melankolije kakve se ne može čuti nigdje drugdje. Finska je dugi niz godina meka za metalce, a ujedno i dom velikom broju zvučnih imena scene. Jedno od takvih je i Wintersun. Ovaj je bend, kojeg je osnovao Jari Mäenpää, brzinom munje stekao horde strastvenih fanova i postao jedan od onih čiji se albumi s nestrpljenjem iščekuju. Pa i unatoč tome što se na njih dugo, dugo čeka. Novim je albumom (Forest Seasons) Wintersun istražio tamniju stranu svojih audio pejzaža koji su popraćeni stihovima istog sentimenta.

Od 2004. godine gitarist benda je mladi Teemu Mäntysaari koji je odnedavno postao glavni gitarist (naravno, samo u live izdanju) benda nakon što se Jari odlučio posvetiti isključivo svojim vokalnim dionicama.
Volim izazove“, prizaje i nastavlja, “Neke dionice su malo kompliciranije, a neke sam svirao i prije. Trebalo mi je nekoliko mjeseci upornog vježbanja da sve pohvatam kako treba.
Jarijevim se potezom javila potreba za još jednim gitaristom te je tako u cijelu priču uskočio Asim Searah, Teemuov učenik iz dalekog Pakistana. “Već dugo vremena poznajem Asima. Bio je jedan od mojih učenika i poznajem njegov stil sviranja. Jako mi je lijepo svirati s njim. Izvrstan je glazbenik i naša je povezanost sve bolja i bolja.
Između profesora i učenika se javlja poseban odnos što me natjeralo da ga pitam kako na njega kao glazbenika utječe svakodnevno podučavanje novih generacija gitarista.”Ispunjavajuće je. Počeo sam podučavati još 2006. godine te mi je to ubrzo postao dnevni posao kojeg radim, evo, već 11 godina. Satove dajem putem Skypea, dok u Helsinkiju dajem privatnu poduku. Puno je izazova, nekim je stvarima potrebno prići iz različitih perspektiva i objasniti ih na način da ima smisla. Ponekad je potrebno koristiti više različitih tehnika. U posljednje vrijeme imam dosta učenika koji uče preko Youtubea. Tamo pak ima toliko materijala da je teško razlučiti koji je ispravan način pa zato ljudi sve češće traže individualnu poduku kod nekoga tko će ih podučavati u živo… Zna se dogoditi da na neka pitanja ne znam odgovor pa moram malo istraživati i isprobavati i neke meni nove metode. Sve mi to pomaže da se i ja razvijem kao gitarist.
Teemu drži satove gitare i tijekom turneje ukoliko to dopusti raspored. “Nekim danima imam nekoliko satova, a nekad jednostavno nema dovoljno vremena. Sviđa mi se [držati satove] jer imam priliku sjesti i zagrijati prste. Zato uvijek nosim i svu potrebnu opremu sa slušalicama u slučaju da postane preglasno tijekom tonskih proba.

Što se tiče njega i njegova obrazovanja, otkriva da se glazba pokazala kao njegov put u ranoj dobi. “Išao sam u redovnu školu do svoje 13./14. godine. Tada sam se jako zainteresirao za glazbu i škola je ostala po strani. Nakon toga sam krenuo u srednju glazbenu gdje sam naučio i nešto o teoriji te se preselio iz jednog malog finskog sela u Helsinki kako bih ostvario karijeru glazbenika. Osim toga sam išao i na privatne satove gitare. U Tampereu sam imao stvarno odličnog učitelja koji me ostavio pod velikim dojmom.
A ova me njegova izjava dovela i do sljedećeg pitanja budući da me zanimalo tko je osoba koja je na njega ostavila najviše traga i koja ga je potakla da još više radi na svom gitarističkom umijeću pa je započeo pričati o svom prvom iskustvu koje i nije bilo baš najsretnije. “Moj je prvi učitelj bio jazzer. Pronašli su ga moji roditelji. Došao sam na sat sa Stratovariusovim albumom sa željom da me nauči tako svirati što, nažalost, nije bio stil kojeg voli.” Međutim nije se dao obeshrabriti. “Kod njega sam bio na samo dva sata i nije me se dojmilo. Nakon toga sam našao jednog tipa, nekoliko godina starijeg od mene, koji je volio metal i znao sve te tehnike koje sam želio naučiti. Tek je tada učenje postalo zanimljivije. U to vrijeme nisi mogao otići na Youtube i učiti na taj način. Nije bilo toliko izbora kao danas. A taj tip, zove se Tom Gardiner, on je svirao u nekoliko bendova s Rolfom koji trenutno svira bubnjeve u Wintersunu. On mi je bio jedan od najvećih utjecaja na početku karijere. Međutim, dosta toga sam i sam naučio. Jednostavno sam slušao glazbu i svirao. Koristeći sluh sam tražio i neki svoj stil. Zapravo sam više naučio u praksi, nego u školi. Nemam nikakav službeni papir ni diplomu.

Kao što sam na početku napisala, Wintersunova glazba je poseban spoj svemirskih, sumornih melodija koje slušatelja tjeraju da postane nostalgičan za stvarima koje nikad nije doživio u životu, i nije najjednostavniji zadatak interpretirati takvu slojevitost. Ali kad živiš s glazbom, njena interpretacija postaje nešto posve prirodno. “Ono kako neku pjesmu osjećaš, mijenja se iz dana u dan, a ovisi i o samoj publici kada se počne kretati, pjevati i kada vidiš ljude kako je osjećaju ili ne osjećaju. Jariju je to najbitnije – interpretirati stihove i glazbu tako da ih publika osjeti. Najbolji je dio koncerta kad vidiš ljude kako reagiraju na glazbu i osjećaju je.
Sam scenski nastup je nešto što mi dolazi prirodno. Ne želimo ga koreografirati, osim pjesme Autumn za koju smo željeli staviti naglasak samo na glazbu tako da nema previše skakanja kako bismo stvorili melankolično, mračno ozračje u čemu nam pomaže i posebno osmišljena rasvjeta. Sve to ima posebno mjesto u showu.

Sljedeće me zanimlao kako se nosi s time što je član benda u kojem samo jedna osoba radi apsolutno sve – od skladanja do pisanja stihova. “Meni osobno to ne predstavlja problem kao ni ostalim dečkima. Nitko od nas to ne želi promijeniti. Idealno je ovako kako jest. Možda proces stvaranja albuma nije najjednostavniji ali mislim da smo svi u bendu veliki fanovi Wintersuna o obožavamo tu glazbu. A imamo i različite projekte i prostor za ostvarivanje vlastitih ideja… Unatoč svemu funkcioniramo kao cjelina, kao bend.” Tome se nadovezuje pričajući kako sve to odražava na njegovu umjetničku viziju.
Ništa me sprječava da radim ono što želim. Naravno, trenutno me Wintersun preokupirao te se želim koncentrirati samo na bend. Želim izvući maksimum iz toga. Ali kadgod imam slobodnog vremena između turneja, osim poduka, pišem i svoju glazbu. Tko zna, možda ću jednom objaviti solo album ili započeti neki novi projekt. Rolf i ja imamo jedan bend. Zove se Run for Cover i s njime imamo puno koncerta u Helsinkiju i okolici. Počeli smo pisati i autorske stvari. Lijepo je, nešto malo drugačije.

Kada sam upitala što mu je draže, sviranje, podučavanje ili skladanje, malo se zamislio te rekao da sve voli i naglasio da je ravnoteža najbitnija. “Možda bi mi dosadilo stalno raditi jedno te isto pa je dobro imati nekakav balans. Uživam u svemu. I u sviranju, snimanju u studiju, podučavanju. Veseli me sve što ima veze s gitarama, održavati ih, čistiti, sakupljati ih… Imam ih jako puno. Vjerojatno previše.” 🙂

Turneje su bitan dio života svakog glazbenika, sviđalo se to njima ili ne. Putovanja od grada do grada, od države do države mogu biti umarajuća, ali Teemuu to ne predstavlja veliki problem. “Ne smeta mi ništa. Nekad nije najugodnije spavati jer ceste nisu svuda glatke pa može biti ‘grbavo’. Ali općenito, radi se o lijepom iskustvu. Kao i na ovoj turneji. Sve je dobro organizirano, imamo dovoljno osoblja pa ne moramo sve sami raditi. Kocertne dvorane su super, možemo se svake večeri otuširati, jedemo lokalnu hranu. Obično nakon koncerta idemo ravno u bus i budimo se u novom gradu pa nemamo vremena za razgledavanje.
Naovoj turneji se trudim šetati i baviti se nekakvim sportskim aktivnostima. Vježbam nakon koncerata. Mislim, općenito, volim se baviti sportom. U posljednje je vrijeme to badminton. Nekad sam igrao hokej na ledu i nogomet, ali badminton je siguran za ruke 🙂 Do sada smo samo jednom imali vremena za saunu, mislim da je to bilo u Poljskoj. Lijepo je s vremena na vrijeme otići u saunu i malo se opustiti. Danas mi je na primjer dobro došla masaža. Kadgod imamo priliku za odlazak u saunu, uvijek odemo.

Zanimalo me i ima li Wintersun popis želja za svoje promotore na što mi je Teemu iskreno odgovorio da imaju neke zahtjeve. “Tražimo od lokalnih promotora da nam daju adrese najbližih teretana ili spa centara, ali nemamo nikakve druge posebne i neobične prohtjeve.
A najveća nagrada života na turneji je ipak kontakt s fanovima. Možda druženje s njima nije najomiljenija stvar (ljudi ipak mogu biti čudni, a neki fanovi znaju biti i dosta posesivni prema svojim omiljenim umjetnicima). S druge strane Teemu do sada nije imao loših iskustava, a primjetila sam i da mu je stalo do fanova. “Volim ih upoznavati. Kadgod možemo, radimo VIP meet&greetove, a nekad odemo i do štanda s merchandiseom nakon koncerta kako bismo se malo podružili. Obično su svi jako pristojni, pogotovo nakon koncerta. Euforični su kao i mi. I lijepo je razgovarati o koncertu i dojmovima. I moram priznati da su jako strpljivi s nama. Cijenimo njihovu podršku koju su nam pokazali tijekom crowdfunding kampanje. Sve nam to pokazuje da naša glazba nešto vrijedi i da se putem nje možemo dublje povezati i s našim fanovima.

Crowdfunding kampanja je Wintersun dovela i pred manje probleme. Mišljenja u medijima i među fanovima su bila dosta polarizirana. Bend i disokrafska kuća su došli do sporazuma koji odgovara i jednoj i drugoj strani. Međutim, bilo je još puno ljudi koji su pokušavali obezvrijediti njihove namjere. Glavni dio problema je bio u tome što većina ljudi smatra da kada bend potpiše ugovor s nekom od diskografskih kuća, da to znači i da diskograf plaća apsolutno sve što bend radi. To skoro nikad nije tako, a Teemu pojašanjava njihovu situaciju. “Diskograf plaća do jedne mjere, ali bend mora vratiti dio uloženog. Daju to novac da napraviš album, nekad čak i za turneju, ali taj novac uzmu natrag kroz prodaju albuma. Puno ljudi rad za njih, imaju puno veza i kontakata među predstavnicima medija, distributerima, puno toga rade što je potrebno da jedan bend naraste do određenog nivoa. Ali ne mogu davati novac tek tako, moraju i oni imati profit iz cijele priče. Ipak se radi o poslu, a ne hobiju.

PS. I za kraj poruka hrvatskim fanovima: “Hvala vam na potpori. Vjerojatno ćemo pripremiti nešto posebno budući da se radi o posljednjem koncertu turneje. Prvi je uvijek naporan, ali zadnji uvijek bude lud i poseban. Nadam se da ću vidjeti jako puno ljudi u Tvornici.” 🙂

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok