(RCA, 2010)
10/10

Do 1976. David Bowie  nije bio siguran u kojem smjeru ide. Bio je vanzemaljac na albumu, uživo na koncertu i na „The Man Who Fell To Earth“ te je stvorio svoju vlastitu školu tvrdoplastične duše sa Young Americans. Bowie tada nije znao, ali bio je na putu za Berlin, svoj bazu, jer je snimio tri albuma u suradnji s Brianom Enom koja su kombinirala Kraftwerkovu hladnoću sa tragičnim romantizmom.
„Station To Station“ visi razapet između Bowiejeve prošlosti i  budućnosti, oživljujući zdušno pjevušenje Young Americansa i njihovu prethodnu znanstvenofantastičnu distancu iznad ambijenta i repeticije. Nije da je ignorirao hitove ili Bowiev dar za pop. U isto vrijeme „Station To Station“ je album kojeg je Bowie napravio tijekom najžešćeg perioda svog života kada bi druge rock zvijezde pod utjecajima različitih droga počinile samoubojstvo ili u najmanju ruku uništile hotelsku sobu. I upravo je zato pomalo ironično da upravo ovaj album stoji kao njegov najbesprijekorniji album i najvažniji taktički prijelaz u karijeri. Objavljen u vrijeme glam-rock-shunninga sredinom 70.-ih „Station To Station“ nudi čisti dokaz Bowieve fascinacije američkim funkom i discom no također i okultizmom i nacizmom. Također, ono što se može smatrati najbizarnijom stvari, to je Bowiev najbolje ranigrani album ikada na Novom Kontinentu, dostigao je Billboardov br.3.
Prepakirano 3CD izdanje „Station To Station“ dolazi kao dio fan kampanje deluxe Bowievih reizdanja i remasterirano je i spremno dostići najviše točke prodaje kao i sve u vezi sa „Station To Station“, od njegova značenja kao testamenta evolucije Davida Bowiea kao umjetnika do uloge koju je u snimanju ovog albuma odigrala njegova ovisnost o kokainu, sve je to bilo često raspravljano u desetljećima od njegova objavljivanja. Opener „Station To Station“ epični je uvod u samog Vojvodu. Od zvuka nadolazećeg vlaka u uvodu do rastućeg tempa funky finala, nikada se ne lista u ništa manje nego u to čudo koje traje plus 10 minuta. Samo netko poput Bowiea može otvoriti album sa svojom najeksperimentalnijom pjesmom do sada i nastaviti ga sa nečim plesnim poput još uvijek zaraznog funk hita „Golden Years“. „World on a Wing“ je strastvena himna koja naizgled odražava Bowievu duhovnu čežnju koja se preklapa sa njegovim osobnim teškoćama u vrijeme snimanja „Station To Station“. Funk-rockerska „Stay“ ima neke od najboljih gitara u Bowievoj karijeri i njegova zavodljiva obrada „Wild Is the Wind“ donosi „Station To Station“ do lovljivog zatvaranja. 34 godine nakon objavljivanja, „Station To Station“ stoji kao intrigantni portret umjetnika koji prolazi kroz razdoblje tranzicije. Također je i odličan album. Novi digitalni transfer „Station To Station“-a kristalno je jasan i odlično masteriran, no razlike između njega i ranijeg masteriranja su zanemarive i uglavnom će proći nezapaženo kod ne-audiofila. Kao bolje dolazeće za fanove sa standardnim zvučnim sustavom i/ili manjom osjetljivošću sluha, koncert u Nassau Coliseum iz 1976. dolazi u special ediciji.
“Station To Station” prikazuje jednog od najvećih živućih umjetnika na vrhu njegove igre i ovo je dragulj u kruni Bowijeve trajne ostavštine.
Recenzija: Vincent Aarden (vincentaarden@rocketmail.com)

(2010)95/100Do 1976. David Bowie  nije bio siguran u kojem smjeru ide. Bio je vanzemaljac na albumu, uživo na koncertu i na „The Man Who Fell To Earth“ te je stvorio svoju vlastitu školu tvrdoplastične duše sa Young Americans. Bowie tada nije znao, ali bio je na putu za Berlin, svoj bazu, jer je snimio tri albuma u suradnji s Brianom Enom koja su kombinirala Kraftwerkovu hladnoću sa tragičnim romantizmom.„Station To Station“ visi razapet između Bowiejeve prošlosti i  budućnosti, oživljujući zdušno pjevušenje Young Americansa i njihovu prethodnu znanstvenofantastičnu distancu iznad ambijenta i repeticije. Nije da je ignorirao hitove ili Bowiev dar za pop. U isto vrijeme „Station To Station“ je album kojeg je Bowie napravio tijekom najžešćeg perioda svog života kada bi druge rock zvijezde pod utjecajima različitih droga počinile samoubojstvo ili u najmanju ruku uništile hotelsku sobu. I upravo je zato pomalo ironično da upravo ovaj album stoji kao njegov najbesprijekorniji album i najvažniji taktički prijelaz u karijeri. Objavljen u vrijeme glam-rock-shunninga sredinom 70.-ih „Station To Station“ nudi čisti dokaz Bowieve fascinacije američkim funkom i discom no također i okultizmom i nacizmom. Također, ono što se može smatrati najbizarnijom stvari, to je Bowiev najbolje ranigrani album ikada na Novom Kontinentu, dostigao je Billboardov br.3.Prepakirano 3CD izdanje „Station To Station“ dolazi kao dio fan kampanje deluxe Bowievih reizdanja i remasterirano je i spremno dostići najviše točke prodaje kao i sve u vezi sa „Station To Station“, od njegova značenja kao testamenta evolucije Davida Bowiea kao umjetnika do uloge koju je u snimanju ovog albuma odigrala njegova ovisnost o kokainu, sve je to bilo često raspravljano u desetljećima od njegova objavljivanja. Opener „Station To Station“ epični je uvod u samog Vojvodu. Od zvuka nadolazećeg vlaka u uvodu do rastućeg tempa funky finala, nikada se ne lista u ništa manje nego u to čudo koje traje plus 10 minuta. Samo netko poput Bowiea može otvoriti album sa svojom najeksperimentalnijom pjesmom do sada i nastaviti ga sa nečim plesnim poput još uvijek zaraznog funk hita „Golden Years“. „World on a Wing“ je strastvena himna koja naizgled odražava Bowievu duhovnu čežnju koja se preklapa sa njegovim osobnim teškoćama u vrijeme snimanja „Station To Station“. Funk-rockerska „Stay“ ima neke od najboljih gitara u Bowievoj karijeri i njegova zavodljiva obrada „Wild Is the Wind“ donosi „Station To Station“ do lovljivog zatvaranja. 34 godine nakon objavljivanja, „Station To Station“ stoji kao intrigantni portret umjetnika koji prolazi kroz razdoblje tranzicije. Također je i odličan album. Novi digitalni transfer „Station To Station“-a kristalno je jasan i odlično masteriran, no razlike između njega i ranijeg masteriranja su zanemarive i uglavnom će proći nezapaženo kod ne-audiofila. Kao bolje dolazeće za fanove sa standardnim zvučnim sustavom i/ili manjom osjetljivošću sluha, koncert u Nassau Coliseum iz 1976. dolazi u special ediciji.“Station To Station” prikazuje jednog od najvećih živućih umjetnika na vrhu njegove igre i ovo je dragulj u kruni Bowijeve trajne ostavštine.Recenzija: Vincent Aarden (vincentaarden@rocketmail.com)