DARK TRANQUILLITY: ATOMA

DARK TRANQUILLITY – ATOMA
Datum izlaska: 4. 11. 2016.
Žanr: melodic death metal
Ocjena: 4/5
dark_tranquillity_2016_atoma_coverKako drukčije započeti recenziju novog albuma Dark Tranquillityja, nego tvrdnjom da su švedski pioniri gothenburške scene još uvijek dosljedni tome što rade. U slučaju novog albuma „Atoma“, tvrditi da su dosljedni svom zvuku po kojem ga prepoznajemo, može biti zamka. Album je vrhunski produciran, posebno vokal, klavijature i gitare, tekstovi sadržajno zagonetni, ali zvuk i glazbene ideje su većinom predvidljive, iako postoji nekoliko briljantnih i inovativnijih komada. Ipak, velikani gothenburške scene kao da kroče već – uhodanim stazama.
Ako ste očekivali žestinu kakva je bend vinula među elitu metala, bit ćete razočarani. Poznatih staccato ritmova na novom albumu „Atoma“ ima jako malo. Da se razumijemo, velik sam fan Dark Tranquillityja, od „The Mind’s I“, vjerujem da je to album koji je mnogima promijenio živote, no bend koliko god tehnički bio potkovan i ne ponestaje mu ideja za nove materijale, očito polako živi na staroj slavi, što ne mora nužno biti loše i s tom dozom opreza nisu snimili loš novi album. Formula s albumom „Atoma“ bila bi otprilike, budimo manje žestoki, više melodični i nećemo pogriješiti.
Pjesme su dosta predvidljive strukturno. Nije ni čudo da se s novim albumom osjeća doza sigurnosti, jer je bend napustio jedan od osnivača, Martin Henriksson, koji je dva i pol desetljeća bio zadužen za gitare, bas i skladanje. Njegova odsutnost je itekako utjecala na smjer kojim će bend ići dalje. Bend je, osnažen novim članom, Andersom Iwersom, hrabro krenuo u otvaranje novog poglavlja. Vokal je, kao i uvijek, izvrstan, grub, stabilan i dikcija je nepogrešiva, a ugodno iznenađuje i na čistim dionicama.Mikael Stanne je figura koja ovom bendu daje žar i svojim vokalom popravlja potencijalne manjkavosti.

Zloslutni početak u „Encircled“ najavljuje uzbudljivu bujicu rifova i prijeteći Stanneov vokal. Istoimena „Atoma“ nije mi osobno ostala najpamtljivija, neobično je otegnuta i monolitna, s obzirom na ono što bi neki mogli očekivati. „Forward Momentum“ popravlja dojam, u njoj Mikaelov vokal u potpunosti nosi cijelu atmosferu, posebno zbog čistih vokalnih dionica, koje malo podsjećaju na Depeche Mode ili Paradise Lost. Odličan komad, iako nema taj iskonski DT udar. Pjesma mi je jedna od najboljih na albumu, uz „When The World Screams“, na koju ćemo se vratiti kasnije. Intenzitet koji očekujemo, dobivamo na „Neutrality“ i „Force Of Hand“. Strukturno, album ima obrasce koji podsjećaju na najbolje trenutke „Damage Done“ ili „Projector“ albuma, no, većina materijala kao da je nešto već viđeno. Kao da žele napraviti još jedan takav album, a to nije moguće. „Faithless By Default“ ima zanimljivu klavijatursku podlogu. Zapravo svaka pjesma koja ima izraženije klavijature, posjeduje određenu gothic rock vibraciju i na tom polju je ovaj album originalan. To možda nekim mlađim generacijama fanova neće biti nimalo loše. Klavijaturska izvedba Martina Brändströma mnogim će fanovima izvrsno leći jer daje pjesmama snagu koja dokazuje da nije sve u staccato ritmovima. Zatim se bend vraća svom karakterističnom melodičnom death metal zvuku na „Pitiless“ i opet nastaje dinamika i sudar bubnjarske i klavijaturske podloge. „Our Proof Of Life“ vrlo je gothic ambijentalno atmosferična, na dijelovima s clean vokalom pomalo podsjeća na Anathemu, a krajnji ukras je gitarski solo. Uz dvije koje sam istaknula, jedna je od najsvjetlijih točaka albuma. „Clearing Skies“ ima razne kontraste i polako nam se Dark Tranquillity vraća u svoj svijet žestine. „When the World Screams“ potvrđuje snagu ovih velikana. Iako je pjesma među onima koje bismo rado čuli uživo, lako je predvidjeti mnoge njezine sastojke. To u ovom slučaju nije loš potez niti povod da se ovom solidnom ostvarenju ne da šansa. Pjesmu „When the World Screams“ lako ćete zapamtiti. „Merciless Fate“ i „Caves and Embers“ opet su orijentirane ka ambijentalnijem zvuku.

Na bonus CD-u su dvije magične pjesme u kojima se jednostavno uživa i otkrivaju drugo lice benda; „The Absolute“ sa svemirski misterioznom melodijom i Mikaelovim karakternim čistim vokalom. Smatram da Mikaelov vokal u metalu predstavlja svojevrsnu revoluciju jer osim što može bijesno izvoditi najdistorziranije stvari, savršeno se snalazi i u gothic rock/ dark ambient glazbenim komadima. „Time Out of Place“ je prekrasan kraj albuma sa sjajnim vokalom. Neki će se možda zapitati u kojem su to pravcu otišli DT s te dvije pjesme.

Unatoč činjenici da je pjesme na prvom disku, kako sam rekla, dosta lako predvidjeti, drugi disk predstavlja jednu sasvim drugačiju dimenziju benda. Ovaj album nije na samom vrhu onoga što bi bend mogao postići, ali ga definitivno vrijedi imati u kolekciji. Pjesme na koje treba obratiti posebnu pozornost su: „Forward Momentum“, „Our Proof of Life“, „When the World Screams“ i dvije s bonus diska „The Absolute“ i „Time Out of Place“. Za fanove, hitno bi trebalo pohrliti prema CD shopovima i nabaviti novi album Dark Tranquillityja.

„Atoma“ — popis pjesama:

01. Encircled (03:32)
02. Atoma (04:20)
03. Forward Momentum (03:41)
04. Neutrality (04:17)
05. Force of Hand (04:22)
06. Faithless by Default (04:32)
07. The Pitiless (04:08)
08. Our Proof of Life (04:23)
09. Clearing Skies (03:33)
10. When the World Screams (03:57)
11. Merciless Fate (04:23)
12. Cave and Embers (04:31)

Bonus CD
01. The Absolute (05:15)
02. Time Out of Place (03:39)

Recenzija: Buna Bernarda Juretić

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok