Intervju: Sara Profeta (sara@venia-mag.net)
Foto: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)

Dark Tranquillity su trenutno na turneji „Where Death Is Most Alive“ na kojoj promoviraju svoj aktualni, deveti studijski album „We Are The Void“. 13. listopada po drugi put su posjetili Zagreb, ovog puta u društvu mladog finskog melodic death benda Insomniuma. O turneji, novom albumu, pisanju pjesama i skandinavskoj kulturi porazgovarale smo s pjevačem i tekstopiscem Mikaelom Stanneom, koji se pokazao kao iznimno ugodan i zanimljiv sugovornik.
VENIA: Već ste nekoliko tjedna na turneji s Insomniumom. Kako ide zasad?
MIKAEL: Super je. Na turneji smo dva tjedna. Stvarno je nevjerojatno. Cool ekipa, cool dvorane i, po meni, bolji show nego ikad dosad. Jako jako smo sretni. Malo smo umorni i malo mi fali dom, ali… Zapravo smo već na putu natrag, dobar je to osjećaj, vraćamo se prema sjeveru.
VENIA: Kako je s Insomniumom, ovo je prvi put da surađujete s njima?
MIKAEL: Da. Super je, dečki su nevjerojatni, cool bend. Jedan od najboljih bendova s kojima smo ikad bili na turneji.
VENIA: Da, upravo smo ih upoznale.
MIKAEL: Nevjerojatni su. Sreli smo se na nekim festivalima tijekom ljeta, nikad prije nismo bili na turneji zajedno.

VENIA: Vaš trenutni album “We Are Void” izašao je početkom 2010. Kako nove pjesme funkcioniraju uživo?
MIKAEL: Jako dobro. Nekako je najbolji kompliment kad publika prihvati nove pjesme unutar standardne set-liste. Mislim da je to najbolja reakcija koju novi album može dobiti. Sviramo puno starih stvari također, ali … ovo je stvarno dobar osjećaj.
VENIA: Imate puno albuma, tako da nije lako izabrati…
MIKAEL: Ma noćna mora! (smijeh) Ne možete ugoditi svima. Promijenili smo ju (set-listu, op. a.) na svakoj turneji, dodali neke nove pjesme… stare nove pjesme.

VENIA: Kako je došlo do suradnje sa Solution .45? Hoćeš li nastaviti surađivati s njima?
MIKAEL: To se dogodilo… Christian i ja smo se sreli dok smo bili na turneji sa Scar Symmetryjem u Americi. On je super, znaš, stalno smo komunicirali on-line i tako, dok nije rekao: “Imam taj novi bend, a ne ide mi baš pisanje tekstova”, pa je zamolio mene da to učinim. I ja sam pristao, tako da sam zapravo radio na tom albumu i na našem istovremeno, bilo je to opako puno posla, ali je ispalo stvarno jako dobro. Mislim, Christian je nevjerojatan pjevač, tako da stvarno želim raditi s njim.
VENIA: Je li bilo malo teže jer si morao pisati različite stihove?
MIKAEL: Da, vrlo vrlo različite, ali istovremeno mi je takav način rada pomogao da se stvarno usredotočim na naš album i da smislim nešto malo drugačije. Što je zapravo cool, bio mi je to vrlo različit način rada. Mogao bih opet surađivati s njima, ne znam hoću li imati vremena učiniti koliko i ovaj put, ali vidjet ćemo.

VENIA: Ti si autor stihova za Dark Tranquillity. Kako si počeo pisati, što ti je inspiracija?
MIKAEL: Ufurao sam se u to kad i u metal, više-manje. Bio sam nekako zainteresiran za poeziju i slično još i prije. Više su me inspirirali ozbiljniji pisci, ozbiljni pjesnici, nego standardne stvari, tipa čarobnjaci i slično, horor-teme. Kada sam otkrio Sabbat (engleski thrash metal bend, op. a.), Martina Walkyiera i “History of a Time to Come”, njihov prvi album, bio sam totalno impresioniran. Niklas i ja sjedili smo u njegovoj sobi i slušali album i reakcija je bila: “Holy shit, ovo je predobro!”. To je pretenciozni konceptualni album, jako me se dojmio. Odlučili smo upravo tada da ćemo pisati takvu vrstu tekstova: ozbiljne, poetične i potpuno drugačije od onoga što smo smatrali standardnim death metal stihovima. Dakle, ne o smrti, nikada horor ili slične teme, više nešto na osobnoj razini. Tako da je to zapravo za mene način da si dam oduška… izbacim svu negativnost, sve stvari koje me frustriraju, sve o čemu ne želim razmišljati, da sve izrazim riječima.
VENIA: Nešto poput katarze?
MIKAEL: Apsolutno. Stvarno, stvarno pomaže. Potrebno mi je to. Inače bih postao zajedljivi starac. Ali inspiracija može doći iz bilo čega.
VENIA: Puno čitaš.
MIKAEL: Da, da. Mislim da je to samo način izražavanja misli, što je vjerojatno najteže. Bilo što me može inspirirati, treba mi samo nešto kreativno i drugačije što na neki način potpiri maštu, pa počneš pisati. I naravno, mislim da glazba puno pomaže. Budući da Martin i Niklas su glavni autori pjesama,uglavnom mogu razumjeti što pokušavaju izraziti glazbom i mogu dodati nešto tome. Znamo se otkad smo imali pet godina, tako da i to pomaže.

VENIA: Čitala sam neke tvoje stare intervjue u kojima si spomenuo da se ne osjećaš “dovoljno dobrim” i tome slično. Progovara li to Jantelagen (skandinavski kulturološki princip po kojemu pojedinac smatra da nije ništa posebno i da njegovi uspjesi nisu bitni, op. a.) iz tebe?
MIKAEL: Apsolutno. Naravno da da. Zapravo, prije sam bio vrlo frustriran time, ali sada na neki način uživam u načinu na koji… Šveđani i Skandinavci imaju određeni način, uh, mi smo ništa, mi smo beznačajni, mislim da je to postao nekako način izražavanja, osobito na albumu “We Are Void”, jer se bavi smrću te kako ju običavamo objasniti, a bilo bi besmisleno koristiti sustave vjerovanja ili religiju za objašnjavanje nekih stvari koje ne razumijemo. Imamo nekako više, ne znam, logični i humanistički pogled na to. Barem što se poezije i glazbe tiče. To mi se stvarno sviđa. Ali, naravno, bavi se s puno nesigurnosti (album, op. a.), sa stvarima o kojima  ne govorimo; ne volimo izražavati vlastite osjećaje jedni drugima, tipa ‘Riješit ću ovo na svoj način’. Mislim da je to naš način rješavanja stvari, mislim da je uvijek bilo tako. Meni je to u redu, sviđa mi se da je tako. Ne sramim se toga. Volim to i kod Finaca. Oni su nekako jako, jako rezervirani. Tijekom dana su takvi, tipa ne govoriš baš, budeš tiho i samo sjediš po par sati i buljiš u prazno – i to je sasvim u redu! A poslije partijamo i grlimo se i volimo jedni druge (smijeh). Mislim da je to razlog zašto se u Švedskoj toliko pije, jer se ponekad morate ispucati i stvarno porazgovarati o nekim stvarima. Ne znam, to je naš način funkcioniranja.

VENIA: Zanima li te možda politika?
MIKAEL: Ne, uopće ne. Pokušao sam se nekako zainteresirati za to, barem malo, ali sve donedavno sam nekako živio izvan svega toga, nikada zapravo nisam imao posao, nisam imao razloga biti zainteresiran, nikada mi nije bila potrebna medicinska skrb, nikad mi ništa nije trebalo. Imali smo bend i brinuli sami o svemu. Smatram da u Švedskoj sve vrlo dobro funkcionira, imamo dobar politički sustav, ne brinem osobito o tome jer ne osjećam posljedice donesenih odluka.
VENIA: Ali sve se pomalo mijenja, posebno s novom vladom …
MIKAEL: Da, mijenja se, ali ja to stvarno ne primjećujem, jer ne utječe na mene osobno. Sad imam kćer koja ide u školu i to je postalo vrlo važno, školski sustav i način na koji te stvari funkcioniraju, pokušavam se baviti barem time.

VENIA: Zadnji dan turneje ostavili ste za Göteborg. Kako vam je svirati u svom rodnom gradu?
MIKAEL: Najbolje! Napravili smo to već nekoliko puta. Cool je… Kad smo počeli planirati ovu turneju, bilo je u stilu: Želimo na jug do Rima, želimo pokriti što je više moguće zemalja i, naravno, najbolje je završiti u Švedskoj pred svim svojim prijateljima i obitelji i ljudima koje volite. Savršen način za završavanje turneje. Uz veliki party nakon koncerta, nakon čega možete otići kući i spavati u svom krevetu.

VENIA: Osvrneš li se ikada na sredinu 90-tih, kada se formirao göteburški melodic death metal? Što danas misliš o tome? Bila je to velika stvar.
MIKAEL: Jest, bila je. Da, pričamo puno o tome s prijateljima koji su također bili dio te scene. Bilo je zabavno, znaš. Bilo je to neko drugo vrijeme, mislim da smo se stvarno puno toga prisjetili i razgovarali dosta o tome dok smo snimali dokumentarac koji je na DVD-u koji smo izdali prošle godine (DVD „Where Death Is Most Alive“, op. a.). A onda smo se samo odjednom počeli prisjećati, gledali smo videokazete iz tog doba, to je bila vrlo bliska grupa ljudi koji su bili ufurani u nešto vrlo ekstremno i vrlo… neprihvaćeno. Osjećali smo da imamo neku malu tajnu, bilo nas je… 30-40. Uvijek smo se družili, pili zajedno, slušali glazbu i posuđivali si kazete. To je bilo posebno vrijeme, znaš. Tada se osnovao bend i postojala je velika zajednica, svi su podržavali jedni druge, znali smo se fantastično provoditi, bilo je jako cool. Činilo se da je to najprirodnija stvar na svijetu jer svi smo bili prijatelji, živjeli smo u predgrađu, vrlo blizu jedni drugima.

VENIA: Možeš li mi preporučiti neke nove švedske bendove, ako pratiš noviju scenu?
MIKAEL: O da. Volimo novu cool glazbu i pokušavamo je pratiti, znaš. I stvarno, kada smo počeli planirati ovu turneju, htjeli smo sa sobom neke cool skandinavske bendove. Dakle, kada Insomnium za dva tjedna ode, imat ćemo Marionette, koji su švedski bend iz Göteborga, također i Avatar je iz Göteborga. Oba benda su odlični novi bendovi, imaju dobru energiju, originalni su na svoj način, to je vrlo vrlo cool.

VENIA: Poruka fanovima?
MIKAEL: Jako mi je drago i sretan sam da smo imali mogućnost vratiti se opet. Ovdje smo se odlično proveli i bit će i večeras zabavno. Odličan show, nadam se.
VENIA: Sigurni smo u to. Hvala ti.