OSCAR WILDE

“Živjeti, to je najrjeđa stvar na svijetu. Većina ljudi samo egzistira.”

Oscar Fingal O’Flaherti e Wills Wilde (Dublin, 16. listopada 1854. – Pariz, 30. studeni 1900.) je bio irski pisac koji je poznat po romanima i homoseksualnoj aferi zbog koje je završio u zatvoru.

Biografija

Oscar WildeOscar Wilde je rođen 16. listopada 1854. godine u Dublinu u Irskoj, dvije godine nakon starijeg brata Wiliama. Pohađao je “Trinity College” u Dublinu od 1871.- 1874. godine. Dobio je stipendiju za “Magdalena college” u Oxfordu koji je počeo pohađati 1875. godine. Najveći uticaj na Wildea kao umjetnika u to vrijeme imali su: Svinbern, Walter Peter i John Raskin. Pohađajući Oxsford zbog svog ekscentričnog ponašanja imao je problema sa profesorima. Tokom 1875.- 1876. godine Oscar objavljuje poeziju u nekoliko literarnih magazina. 1876. godine se ponovo našao u Irskoj zbog smrti oca i nastavlja sa objavljivanjem poezije a 1878. godine dobiva Nagradu za Englesku književnost. Uskoro napušta Oxford i odlazi u London gdje polako stiče popularnost među književnicima. Stekavši popularnost kao književnik 1882. godine odlazi u Ameriku. Poslije povratka iz Amerike živio je nekoliko mjeseci u Parizu. 1884. godine oženio se Constansom Loyd u Londonu i dobio dva sina Chirila i Viviana. Tokom tih godina Wilde je radio kao novinar a pored toga je i dalje pisao poeziju i drame. 1890. godine objavio je svoje najčuvenije djelo, roman Slika Doriana Greya. U to vreme je Wilde doživio najveću slavu. Ali u ljeto 1891. godine upoznaje lorda Alfreda Daglasa, zaljubljuje se u njega, postaje homoseksualac i tu počinje njegova propast. U to vrijeme postaje i alkoholičar a njegova slava počinje polako opadati. 1895. godine je osuđen na dvije godine prisilnog rada zbog “nakaznog ponašanja”. Poslije povratka iz zatvora seli se u Pariz, uzima novo ime Sebastian Melmoth. Umro je 30. studenog 1900. godine napušten od svih. Poznat je po epigramima i aforizmima koji su danas postali već klasične fraze; jednom je izjavio: “Mogu se oduprijeti svemu osim iskušenju”, te je morao na kraju podleći iskušenju i biti izopćen iz zajednice.. Danas od Wildea prave mučenika, borca za prava (seksualnih) manjina, skoro pa političkog aktivista. To pokušavaju napraviti od čovjeka koji je paradigma individualnosti, apolitičnosti i vjere u čistu umjetnost. Usprkos tragičnoj sudbini i nesrećama koje su ga zadesile, Wilde je prije svega bio “umjetnik sreće” koji je očuvao svoju nevinost. Wildeove komedije najljepša su i najistinitija ilustracija viktorijanskog društva. Sociolozi bi ih možda nazvali izrugivanjem, no Wilde je bio svjestan da i on pripada tom i takvom društvu. Ako u njima ima ironije, to je autoironija.

Godišnjica

Stogodišnjica smrti slavnog pisca bila je obilježena istovremeno u Parizu, Londonu i Dublinu. Ambasadori Irske i Britanije podigli su u Prizu čaše sa skupocjenim šampanjcem u čast genija, a katolički svećenik održao je dirljiv govor o nekad izgubljenom sinu koji je ponovo nađen… U Londonu je lord Douglas, unuk Wildeovog najpoznatijeg ljubavnika Bouzia, svirao polku na klaviru za predsjednicu Irske Mary McAlis. Irska predsjednica je svečano otvorila londonsku izložbu o Oscaru Wildeu u Britanskoj biblioteci. Troškove oko Wildeove izložbe u Londonu pokrila je tvrtka “Taitinger” koja proizvodi šampanjac. U Dublinu je komemoracija prošla najskromnije – okupljanjem nekoliko desetina ljubitelja ispred Wildeove rodne kuće, gdje je danas prometna stanica metroa. Zanimljivo je da su i Dublin i London tek nedavno podigli spomenik Oscaru Wildeu. U Londonu je spomenik 1998. godine ponosno otkrio britanski tajnik za kulturu, Chris Smith, inače deklarirani homoseksualac. On je zahvalio Wildeu što je dao svoj život da bi danas zaživjelo društvo koje tolerira različitosti. Na spomeniku su uklesana Wildeove reči:
Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvijezda.
U Dublinu je Wildeov spomenik poznat po skupocjenom metalu od kojeg je njegov kaput izrađen.
Wildeova djela

Priče
– Sretni princ- 1888.
– Sebični div- 1888.
– Odani prijatelj- 1888.
– Neobična raketa- 1888.
– Zločin lorda Artura Sevila- 1891.
– Duh iz Cantervillea- 1891.
– Mladi Kralj- 1891.
– Ribar i njegova duša- 1891.
– Djete – Zvjezda- 1891.

Poeme u prozi
– Umjetnik- 1894.
– Sljedbenik- 1894.
– Gospodar- 1894.
– Učitelj mudrosti- 1894.

Roman
– Slika Doriana Greya- 1891.

Drame
– Vjera ili Nihilisti- 1880.
– Vojvodkinja od Padove- 1883.
– Salome- 1894.
– Zabava gospođe Vindermer- 1893.
– Nemoćne žene- 1894.
– Idealni muž- 1899.
– Važno je zvati se Ernest- 1899.
– Florentinska tragedija

Tekst: Darija Šimunov