NOIR
(francuski crni film)

Povijesno- stilska struja (ne podžanr), u američkom igranom, pretežito kriminalističkom filmu 1940- ih i 1950-ih. Naziv su prvi upotrijebili francuski kritičari. Noir filmove obilježava znatan udio etičkog i društvenog relativizma te mračan i brutalan polusvijet američkih gradova i periferije.
Porijeklo noira je u njemačkom ekspresionizmu (“Kabinet Doktora Caligarija”, “M”) i francuskom zvučnom filmu 30-tih. Protagonisti su većinom cinični, stilski pod utjecajem njemačkog ekspresionizma. Korumpirani heroji ili anti-heroji, gangsteri, tvrdokorni detektivi i policajci, sociopati ili ubojice. Postoje dvije kategorije ženskih likova- s jedne strane žene koje obavljaju sve svoje dužnosti i osobe su od povjerenja, a s druge strane femme fatale, misteriozne, dvolične, neodoljive, obožavane i manipulativne.
S tehničkog stajališta, film obilježavaju noćna atmosfera te manje uobičajeni rakursi, chiaro-scuro osvjetljenje i jaki kontrasti. Zapravo je riječ o točno određenom ugođaju, mračnoj atmosferi i stilu. Ocrtavaju mračnu i opsesivnu stranu ljudskog uma, krajnji fatalizam, Leitmotivi koji su neprestano prisutni, najčešće su dim cigarete, mračne uske ulice, klaustrofobične prostorije, sjene i neonska svjetla. Naracija u filmu je često vrlo kompleksna, zbunjujuća, prepuna flashbackova i retrospektivnog pripovijedanja, krnjih i refleksivnih dijaloga, često u prvom licu. Najčešće ali dakako ne i nužno, podrazumijevaju crno- bijelu kinematografiju i mračnu priču koja zrcali melankoliju, otuđenje, pesimizam i zlo.
Klasična škola noira napredovala je za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata prenoseći tenzije drušvenih prilika kroz paranoju i nasilje. Najraniji noir filmovi su bili detektivski trileri, često adaptacije lliterarnih izvora Raymonda Chandlera, Jamesa M. Caina i Dashiella Hammetta. Glavni predstavnici bili su F. Lang (“Žena u izlogu”), B. Wilder (“Dvostruka obmana”), O. Preminger (“Laura”), R. Siodmak, E.G. Ulmer, J. Tourner (“Iz prošlosti”), H.Hawks (“Duboki san”), J.Huston (“Malteški sokol”), N. Ray, O. Welles i dr. Struja je zadržala utjecaj na pojedine filmove i autor i nakon gašenja vodeće scene te postala omiljenom referencom u suvremenom filmu.

NAJZNAČAJNIJI NOIR I NEO-NOIR FIMOVI:
– GRAĐANIN KANE, 1941.
– MALTEŠKI SOKOL, 1941.
– UBOJICE, 1946.
– TREĆI ČOVJEK, 1949.
– DODIR ZLA, 1958.
– CHINATOWN, 1974.
– BLUE VELVET, 1986.
– CRNA UDOVICA, 1987.
– THE LAST SEDUCTION, 1993.
– L.A. CONFIDENTIAL, 1997.
– MEMENTO, 2000.
– THE MAN WHO WASN’T THERE, 2001.
– MULHOLLAND DRIVE, 2001.
– SIN CITY, 2005.

Tekst: Darija Šimunov