Četvrta knjiga ovog beogradskog spisatelja donosi na prvi pogled vedriju temu od prijašnjeg mračnog i melankoličnog ugođaja u “Oka da ne ispustim dah”. Tema prejedanja, proždrljivosti, ovisnost o hrani i pokušaj skidanja kilograma. Da, dobro ste pročitali, prilično neobična inspiracija, no opet tako svakodnevna i istinita. Pogotovo u ovo ljetno vrijeme kada su većini populacije misli zaokupljene činjenicom kako će izgledati na plaži dodatno izazvanim mnogobrojnim naslovima u časopisima ili reklamama na televiziji. Napisati knjigu poezije o toj temi čini se prilično bizarno, s obzirom na činjenicu da se ne radi o savjetima za mršavljenje u stihovima, nego o proživljavanjima lirskog subjekta kroz pakao izobilja hrane i pokušaja odricanja od iste. No, postoji teza kako nisi pravi pjesnik ako ne vidiš inspiraciju u svakom djeliću vlastitog života. I tako je Milan B. Popović pronašao inspiraciju u hrani.

Prvo da se osvrnem na estetski izgled izdanja. Ono što me obradovalo i ugodno iznenadilo jesu humoristične ilustracije kako naslovnice tako i svakog poglavlja koje predstavljaju pjesnika u trenutcima prežderavanja. Uistinu simpatični i zanimljivi crteži. Druga stvar su logotipovi pekara i prehrambenih industrija smješteni u sekciju “Knjigu podržali:”. Ironija koja izaziva onaj poznati “WTF” pogled.

Što se samog sadržaja knjige tiče, sve se pjesme baziraju na istom: želji za hranom. Cijela je knjiga zapravo hrana, hrana i hrana. Da je žena napisala ovu knjigu bila bi to sasvim uobičajena pojava, no u ovom slučaju je zanimljivo vidjeti i pročitati kako se “jači” spol bori protiv tog snažnog poroka i pokušava se hraniti zdravo tražeći savjete u knjigama i pronalaziti rješenja u raznoraznim dijetama. Pjesma koja me se u cijeloj zbirci najviše dojmila jest “1500 dinara” jer je upravo tih 1500 dinara (oko stotinjak kuna) koje je lirski subjekt mukotrpno zaradio potrošio za nekoliko minuta kupujući hranu koju je tada u još kraćem roku pojeo. Je li mu uistinu trebala tolika količina hrane? Nije. Sve kilograme koje je izgubio kroz dulje vrijeme radeći posao naknadno je vratio nagradom za vlastiti rad.

I sad se postavlja pitanje, koji je smisao da jedan alternativni portal piše o knjizi o problemima prehrane i svakodnevne činjenice da osoba s viškom kilograma želi smršaviti. Kroz autoironiju pjesnik nam želi objasniti da je smisao taj da je proždrljivost opći problem društva, uključujući i njega samog, te da je svatko proždrljiv na svoj način. Bilo da se radi o novcu, ljubavi, poslu, prijateljstvima, egoizmu, hrani ili glazbi proždrljiv je odličan epitet koji opisuje svaku osobu na ovom svijetu koja je nagonski proždrljiva za svim što joj se sviđa i što joj ispunjava život. No, da nismo proždrljivi u svakodnevnim situacijama, bili bismo mogli ostvariti vlastite ciljeve?

Tekst: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)