CLEMENS “ARDEK” WIJERS (Carach Angren): “Ovo što radimo je naša strast i ljudi to osjećaju”

CLEMENS “ARDEK” WIJERS (Carach Angren): “Ovo što radimo je naša strast i ljudi to osjećaju

Ima već neko vrijeme otkad sam popratila koncert Carach Angrena u Budimpešti koji su pridružili Fleshgod Apocalypseu na njihovoj prvoj headlinerskoj turneji zajedno s Talijanima Nightland. Prije nego je bend počeo s pripremama za nastup, porazgovarala sam s Ardekom o njegovom receptu za stvaranje glazbe i malim trikovima kojima slušateljima omogućava da se užive u Carch Angrenove pripovijesti.

Intervju i fotografije: Martina Šestić | martina@venia-mag.net

VENIA: Bok, Clemens! Kakav je osjećaj biti ponovo na turneji s Fleshgod Apocalypseom?
ARDEK: Odličan, dragi su nam, atmosfera je jako opuštena i znamo što možemo očekivati od njih. Mislim da je i glazbeno ovo jedan dobar paket, lijepa kombinacija.
VENIA: Da, sva si tri benda pristaju. A i u susjednoj sobi imate još dva benda sličnog sentimenta, Poljake Batushka i Arkona.
ARDEK: Da, da, čuo sam. Bit će kao mali festival.

VENIA: Pomalo da, ali reci mi… Primijetila sam da te često ispituju jesi li sotonist i je li glazba koju stvaraš sotonistička. Je li naporno stalno iznova objašnjavati da to nije istina?
ARDEK: Zapravo i nije. Možda si čula za to, nedavno je u Nizozemskoj jedna politička stranka prosvjedovala protiv nas. To nam je došlo kao besplatna promocija.
Mi smo prije svega pripovjedači horor priča. Mogu ih razumjeti jer mi ipak dolazimo iz black metal miljea, ali smo malo drugačiji od ostalih. Mi pripovijedamo dok je izvorni black metal bio sav u sotonizmu, tj. protiv kršćanstva i religije… Htjeli smo se odmaknuti od toga tako da smo zauzeli drugačiji stav. Ali i ljudi se trebaju na to naviknuti i sve dok se to ne dogodi, mogu nas ispitivati iste stvari kolikogod žele. Nadam se ipak da si daju truda poslušati našu glazbu i uživjeti se, razumjeti o čemu zapravo govorimo.

VENIA: A što je na kraju bilo s tim koncertom u Nizozemskoj? Jeste li pozvali prosvjednike da vas dođu poslušati?
ARDEK: Odradili smo nekoliko intervjua, poklonili smo im lizalicu iz This is no fairytale-a i sam album, ali poklon nisu prihvatili. Prestrašili su se jer su to ljudi koji za stvarno vjeruju u crnu magiju i takve stvari. Nisu došli ni na koncert, ali sam čuo da su neki ljudi ispred kluba pokušavali odgovoriti fanove od ulaska. Međutim bilo je previše fanova, klub je bio krcat, a i mi smo odradili genijalan nastup.
VENIA: Znači na njihovo razočaranje niste prizvali sile tame u grad?
ARDEK: Ne, ali tko zna 🙂

VENIA: Događa li se često da vam pokušavaju zabraniti nastupe?
ARDEK: Uopće ne. Cijela ta situacija je presmiješna jer smo proputovali svijet, bili smo u Dubaiju gdje nismo znali što da očekujemo. I ispala je totalna ludnica. Ljudi su došli u Halloween kostimima, pušili su, pili, kaos… A onda, na jedan se vratimo u Nizozemsku i čim smo sletjeli doznam da nam pokušavaju zabraniti koncert u jednoj od najliberalnijih i najslobodnijih zemalja na svijetu. I to je moja domovina. Nikada do tada nismo imali sličnih problema,

VENIA: Zadniji put kad sam čula za takve situacije u Hrvatskoj, je bilo kad je dolazio Iron Maiden. Neki su ljudi dijelili letke i govorili posjetiteljima o zlu kojeg ta glazba nosi.
ARDEK: Sjećam se slične priče kad smo nastupali u Hrvatskoj s Dark Funeralom. Ništa se ozbiljno zapravo nije dogodilo. Obično nemamo problema. Čini mi se nekako da je najproblematičniji dio ono kako se vizualno prezentiramo. Možda se neki preplaše kad nas vide.

VENIA: Koliko se dugo pripremate za koncerte? Koliko je zahtijevno?
ARDEK: Treba vremena, naravno. Odradili smo već puno koncerata i ušli smo u svojevrsnu rutinu. Brzi smo, ali nam je ipak draže kad imamo malo više vremena. Naravno, uvijek možemo to obaviti u par minuta, ali to nije to… Na primjer danas je u redu, imamo dosta vremena. Ne toliko da ležimo satima na podu ne radeći ništa, ali… shvaćaš… 🙂

VENIA: Tko je osmislio corpsepaintove?
ARDEK: Seregor ih je kreirao. On je naš umjetnik, a uz to i dizajnira maske. To je njegov super talent.
VENIA: A tvoj super talent je glazba… 🙂
ARDEK: Da, da, trudim se biti skladatelj 🙂 Dečki su mi povjerili taj zadatak. Imam privilegij skladati sve pjesme.

VENIA: Što je po tebi najbolji način za učiniti glazbu jezivom? Koji je tvoj recept? Je li to korištenje disonanci, možda dječjih glasova…?
ARDEK: Ovisi… Ovo je jako zanimljivo pitanje. Baš smo završili novi album i ono što sam naučio je da manje znači efektivnije. Uvijek se trudim razmišljati o emociji koju želim prenijeti kroz glazbu. Ponekad jedan loše snimljeni distorzirani zvuk može zvučati jezovitije nego cijeli orkestar s disonancom. Uvijek razmišljam o takvim stvarima. Za posljednji sam album sredio male orgulje koje imam već dvadesetak godina i iskoristio ih za jedan mali akord koji je jeziv… Nemam baš točan odgovor na pitanje… Moja nit vodilja za skladanje je priča. Ona mi govori što da radim. Na primjer na ovom albumu djeca su prestrašena, bježe od kuće… Pa sam koristio brze dionice na glasoviru s malo blastbeatova. Teško je to opisati riječima. Obično uvijek osjetim kad je sve ispravno. Sviđa mi se kad osjetim da se sve poklopilo i kad čujem od fanova da su i oni to osjetili.

VENIA: Plaši li te neka glazba?
ARDEK: Hmm… Neka horor glazba… Na primjer, sviđa mi se ono što radi Christopher Young koji je radio glazbu za The Grudge i Exorcism of Emily Rose. Koristi te jezive zvukove koje ne možeš napraviti doma – ali ih koristi na vrlo minimalističan način tako da u slušatelju stvara napetost. Ne napada odjednom, nego postepeno gradi jezivu atmosferu…
VENIA: Dok se ne isprepadaš na mrtvo ime…
ARDEK: Da… Baš me pogodi u žicu kad je skladatelj shvatio priču i emociju koja se treba prenijeti, kada sve to osjetim. Ista stvar i s filmovima. Kad vidiš da je redatelj u tijeku s pričom. Kao Shining, ona scena u hodniku… Nikad je neću zaboraviti. Napraviti nešto takvoga je briljantno. Ovi današnji holivudski filmovi mi baš i ne znače previše. Vizualno su atraktivni, sa svim tim efektima, ali u svojoj srži nemaju taj emotivni predznak koji mi je toliko bitan. Za tako nešto postići, potrebno je puno vremena. Takva se glazba ne može skladati preko noći.

VENIA: Što ti se najviše sviđa u horor žanru?
ARDEK: Dozvoljava puno toga. Postoji onaj slaher tip horora koji je više komedija, ali ovaj tip koji mi radimo dopušta stvaranje napetosti. Može se napraviti priča o sretnom paru i onda ih baciti u totalnu tamu i taj je prijelaz zanimljiv. Ponekad se čuje i u našoj glazbi. Imamo i epične i agresivne dionice… U hororu to možeš napraviti. Imaš sretan početak i polako, ali sigurno, sve kad-tad potone. A ti se kao slušatelj suosjećaš s protagonistima. Mislim da je to privilegij horor žanra.

VENIA: Ali horor nije jedina točka tvoje kreativnosti. Imaš druge, drugačije projekte. Suradnja s Lindemannom, pisanje glazbe za TV… Koliko se sve to razlikuje od tvog rada za Carach Angren?
ARDEK: Ovisi. Bend je dio mene i ono što volim. Kao što sam već rekao, dečki vjeruju u moje skladateljske sposobnosti. I radim sve od nule. S druge strane, ono što sam radio za Lindemann je bilo super, Peter i Till su pisali pjesme, a ja sam morao dotjerati orkestar što je drugačije od onoga što inače radim.
TV je posve druga priča… Prošle sam godine s još dvojicom skladatelja pisao glazbu za jedan kviz i rad se svodio na to da bismo razmišljali “aha, ovdje nam je potrebna napetost, kako ćemo do postići?” Bio je to različit pristup, ali i kreativan na jedan posve drugi način. Međutim, ono što stvarno volim je skladati od nule, kao za svoj bend.
Nedavno sam radio glazbu za jedan kratki horor film što je isto bilo zanimljivo iskustvo. Usko sam surađivao s redateljem. Svidjelo mi se to što sam se mogao prepustiti i raditi lude stvari, kao stil 80-ih, s kičastom glazbom i zvučnim efektima.
Sve mi se sviđa. Raznolikost me čini kreativnijim.

VENIA: Bi li htio raditi glazbu za nešto što nije mračno, možda za … Disneyjev crtić?
ARDEK: Već sam radio nešto slično. Radilo se o božićnoj reklami i svidjelo mi se jer je to potpuno drugačije od svega što sam radio. Ponekad kad radiš jedno te istu stvar cijelo vrijeme, možeš zapeti i to umara… Cijelo vrijeme raditi mračnu glazbu, drži te na istom mjestu.
Svidjelo mi se raditi glazbu za Ex Deo. Bio je to rimski pristup. Koristio sam potpuno drugačije zvukove i instrumente. Uzeo sam neke indijske instrumente koji su mi zvučali jako jezivo i zapamtio sam to za novi album Carach Angrena. Kao i neke neobične perzijske instrumente. Raditi u drugom okruženju te može inspirirati da se vratiš svojoj biti.

VENIA: Voliš li svoje fanove i sve ono što rade po internetu – viralni memeovi itd.?
ARDEK: Volim ih jako. Razgovaramo s njima i nikad ih ne uzimamo zdravo za gotovo. Mislim… Prije dvanaest godina sam sjedio u svojoj sobici i skladao bez da sam razmišljao o tome gdje smo sada. I nikada to ne zaboravljam. Kada se popnem na pozornicu, vidim sve te ljude koji su nas došli podržati i to platili iz svog džepa. Cijenimo to. Volimo kad ljude rade svašta po internetu, kada nas prate. Sve ih odreda volim.

VENIA: Koliko vremena ulažeš u komunikaciju s fanovima preko društvenih mreža?
ARDEK: Podosta. Puno o tome razgovaramo. Društvene mreže se neprestano razvijaju. Prije deset godina smo s puno naslikavali po backstageu. Tada su društvene mreže bile novi pojam i nije ih puno ljudi koristilo, a danas i moje stare tete imaju svoj profil na Facebooku 🙂 Ups, nadam se da ne čitaju ovo… 🙂
Stvar je u tome da, kad se ulogiraš, sav taj sadržaj te zatrpa. Ono kako ja to vidim je da naši fanovi zaslužuju najbolji sadržaj. Mogao bih se sad ovdje poslikati kako sjedim i ljudima bi se vjerojatno i to svidjelo, ali smatram da zaslužuju puno više od toga. Zato se trudimo oko svake objave. Danas smo napravili nešto s mojom posebnom scenskom klavijaturom i neko sam vrijeme sve pripremao. Mislim da se fanovima svidjelo.

VENIA: Znači društvene mreže su potrebne u razvoju karijere?
ARDEK: Definitivno. Možeš vrlo brzo doći do velikog broja ljudi.
VENIA: Ne smeta te što redovito moraš obnavljati sadržaj kako bi ljude podsjetio da postojiš? Nekako mi se čini da se brzo padne u zaborav ako ne brineš oko društvenih mreža.
ARDEK: Nije baš dobro ni prečesto objavljivati novosti. Neki to rade stalno. Ono što mi radimo jest da dobro promislimo i razradimo ideju i tek onda objavimo novi post. I zato nas nikad ne zaboravljaju. Možda bi im dosadilo da svaki dan stavljamo po pet slika iz backstagea “pogledajte kako Namtar i Ardek sjede na kauču” 🙂
Držimo se po strani, ali uvijek se vratimo s nečim. Za sada funkcionira. Nadam se.

VENIA: Što ti je najstresniji dio posla? Vrijeme koje provodiš skladajući ili dan izlaska albuma?
ARDEK: Sve ono prije izlaska albuma. Ovaj smo mjesec snimili sve za novi album. Danonoćno sam radio aranžmane. Ovog je puta album producirao Peter Tägtgren i stvarno se naradio. Sve to je vrlo stresno, ali ima svojih čari jer radiš tako reći na svom djetetu i šalješ ga u svijet. Nakon što predamo gotov materijal u diskografsku kuću i počne promocija, mi se možemo posvetiti vizualnom oblikovanju. Tako da, stresno razdoblje je već iza nas. Nadam se. Ovih dana stvarno puno radimo, želimo i više svirati uživo, želimo izgraditi kompletan show, više ni ne idemo na odmor tako često… Nismo samo nas trojica bend, imamo stvarno odličan tim ljudi koji nam pomažu…
Ne može se istovremeno napraviti album i kreirati show. Nije moguće. Ili barem meni. Ja bih potpuno poludio. Što se više razvijaš, više ljudi vjeruje u tvoje stvaralaštvo.

VENIA: Imate li puno rekvizita na pozornici?
ARDEK: Da, imamo neke zanimljivosti. Vidjet ćeš. Uvijek volimo donijeti malo više. Nije nam napeto samo doći, odsvirati program i reći doviđenja. To jednostavno nismo mi. Nama je na pozornici zabavno, smijemo se, ovo što radimo je naša strast i ljudi to osjećaju.

A kako je bilo na koncertu pročitajte – ovdje, ili pogledajte – ovdje.

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok