Datum izlaska: 8. 3. 2011.
Label: Frontiers Records
Produkcija: Ryan Greene
Žanr: heavy metal
Ocjena:  10/10

Kalifornijski moderni heavy metalci, Benedictum,  za koje se definitivno može reći da su trenutno na sceni jedan od najzanimljivijih bendova sa ženskim vokalom, izdali su dugoočekivani treći po redu album, „Dominion“. Ovaj bend počeo se na scenu probijati 2006. Albumom „Uncreation“, a najzapaženiji njihov album dosad je „Seasons Of Tragedy“ iz 2008. koji je zaista bio odličan i izdvojio bend iz mora manje-više stereotipnih bendova sa ženskim vokalima kakvih danas ima na sceni. Moram priznati da me je ovaj bend opčinio svojom originalnošću i načinom kako u novije doba metal glazbe, uspijeva oživjeti duh klasičnog heavy metala 80-ih. Njihova posebnost i uspjeh ponajprije se mogu zahvaliti nevjerojatno energičnoj i karizmatičnoj pjevačici Veronici Freeman. Dakle, ta žena ima glas koji ne samo da ide iz krajnosti u krajnost,  nego onako usput, kad slušate albume i način na koji ona pjeva, dobijete osjećaj da se i mnogi muški vokali na današnjoj metal sceni mogu pred njom sakriti. Veronica mi je kroz ovih nekoliko godina koliko pratim rad ovog benda postala definitivno broj jedan među ženskim metal vokalima. Nema tu glumatanja, nekakvih umjetnih poluopernih prenemaganja i patetike kao kod velike većine, nego apsolutna prirodnost, raspon, visine i dubine sjajno kontrolirane te sirovost koja se očituje u interpretaciji tekstova. Svoje vokalne sposobnosti još je unaprijedila na „Dominionu“, naravno tu ulogu igra i izvrsna produkcija, pa joj glas dolazi do izražaja više nego ikad prije. Ono što je najvažnije jest da pjeva poluhrapavim glasom i to s nevjerojatnom lakoćom. Svojom uvjerljivošću već u prvoj pjesmi, istoimenoj „Dominion“  dubinom svog glasa i hrapavošću može se mjeriti s mnogim starim pjevačima poput Ronnieja Jamesa Dia ili Uda Dirkschneidera s kojima ju mnogi kritičari i uspoređuju. Dakle, prva pjesma već ulijeva poprilično strahopoštovanje , ali naravno na pozitivan način. A na sljedećoj, još boljoj „At The Gates“ joj još više glas dolazi do izražaja, ali varira od hrapavog, više thrasherskog tipa vokala, mislim, žena se ne bi posramila niti pred Chuckom Billyjem iz Testamenta.  Dakle, stvar je primjer modernog heavy metala sa daškom stare škole, no ima tu i thrash rifova, pogotovo u načinu sviranja izvrsnog gitariste Petea Wellsa, čija solaža ispred skandiranja „At the gates! At the gates!“ malo vuče na rani speed metal što pjesmi daje još jedan plus. U sljedećoj malo melodičnijoj stvari „Seer“  Veronica nam predstavlja nešto malo nježniju stranu svog raskošnog i moćnog vokala pa pjevajući više clean djeluje ženstvenije, što je vrlo pozitivno i respektabilno jer pokazuje kako može dobro kontrolirati svoje vokalne sposobnosti. Također, predstavlja i njezinu nevjerojatnu sposobnost prebacivanja iz jednog načina pjevanja u drugi i to točno onda kad se u pjesmi to, da se tako izrazim, od nje zahtijeva. Uvodni rif opet podsjeća na Deep Purple ili Black Sabbath, kao i ostatak pjesme. Melodični heavy metal, vrlo moćna struktura pjesme kao i riječi pjesme, da ne zaboravim  u ovoj pjesmi njenoj raznovrsnošću pridonose i klavijature, a Veronica, kao i u mnogim pjesmama, nakon reprena izvede čisti growl. „Grind It“ započinje bas uvodom, a nastavlja se Veronicinim dubokim poluhrapavim vokalom koji se prebacuje iz dubina u visine i to vrlo efektno i intonativno stabilno, kao što se i postupno javlja crescendo u vokalu, kao i growl dijelovi. Vokalno vrlo reprezentativna pjesma, trajanjem nešto kraća od ostalih, no još jednom ukrašena Peteovom odličnom solažom. Sljedeća po redu je „Prodigal Son“  koja sadrži uistinu impresivan refren i ima jedan od najboljih tekstova na albumu. Ne fali joj niti recitiranje teksta, prije Peteove solaže, koje još više pridonosi moćnoj interpretaciji pjesme, kao ni ritmičkih promjena. Veronicin vokal je naravno u prvom planu, ali to ne znači da do izražaja ne dolaze drugi instrumenti, pogotovo bubnjevi na kraju pjesme.Svakako ju preporučam fanovima stare škole. „The Shadowlands“ je zbilja stvar u kojoj čovjek uživa dok ju sluša, nešto mirniji tempo, no većinom dominiraju isprekidani ritmovi, a Veronicin vokal može se, pogotovo u refrenu, svojom bojom mjeriti sa nekim vrlo ekspresivnim baritonima i tenorima na metal sceni. Sljedeča, vrlo lijepa „malmsteenovska“ instrumentalna skladba „Beautiful Pain“ još više poboljšava 80’s heavy metal atmosferu albuma. „Dark Heart“ vrlo je raznovrsna, na što ukazuje prekrasan, senzualan clean vokalni uvod, nakon kojeg Veronica nastavlja po svom i isprekidan ritam u refrenu ponovno me potiče da kažem da je i ova pjesma pomalo thrasherska. Nakon toga slijedi još jedna poslastica, meni osobno jedna od najdražih „Bang“ s drum’n’ bass uvodom ima nešto jednostavniju stukturu i polaganiji tempo, ali žestina rifova i Veronicin hrapavi vokal u izuzetno visokom registru te najbolji gitarski solo na albumu, zbilja su najbolje stvari u pjesmi. U „Loud Silence“ Veronicina prekrasna boja glasa u potpunosti dolazi do izražaja, jer pjeva skroz clean i jako dugo drži dah u refrenu. Glas joj je zbilja impresivan pa preporučam da na ovu pjesmu također obratite pozornost. „Epsilon“ je devetminutno remek-djelo s klavijaturskim uvodom i pratećom melodijom, a s obzirom na dužinu možemo uživati u Veronicinom glasu u najboljem smislu, dok Peteova solaža djeluje kao intermezzo unutar veće cjeline i svidjet će se onima koji najviše pozornosti pridaju gitarističkoj virtuoznosti. Na kraju imamo dvije bonus pjesme, „Sanctuary“ i Rushova obrada „Overture/Temples Of Syrinx“. „Sanctuary“ je definitivno najveće iznenađenje albuma jer je akustična polubalada u kojoj još jednom na albumu dominira Veronicin clean vokal, pjesma za opuštanje, ali uistinu odlično napisana i fenomenalno vokalno izvedena. A obrada Rushove „Overture/Temples Of Syrinx“ s legendarnog albuma 2112 je ispala zbilja odlično, neću je previše komentirati, samo ću reći da je mrvicu žešća od originala, no drago mi je da se bend usudio obraditi tako zahtjevnu stvar i preporučam da ju poslušate jer ćete zbog nje još više poštivati bend. Dakle, budućnost heavy metala sa ženskim vokalima još nije izgubljena. Bend će postajati sve veći zahvaljujući nevjerojatnom Veronicinom talentu i jedinstvenom vokalu, koji će sve nastavljati oduševljavati, sigurna sam, svaki put s novim izdanjima. Sve je usklađeno, i omjer melodija i vokala, ako i žestina ritmova, nema nikakvih pretjerivanja, Stoga ovaj album trebate nabaviti i uvjeriti se da žene u metalu dobivaju svoje posebno mjesto, kao i u to da još uvijek postoje bendovi koji old school heavy metal mogu oživjeti na moderniji način, no vrlo iskreno i impresivno.

Popis pjesama:
01. Dominion
02. At The Gates
03. Seer
04. Grind It
05. Prodigal Son
06. The Shadowlands
07. Beautiful Pain
08. Dark Heart
09. Bang
10. Loud Silence
11. Epsilon
12. Sanctuary (Bonus Track)
13. Overture\Temples Of Syrinx (Bonus Track)

Recenzija: Buna Bernarda Juretić