BAD BLOOD – INNER CORE

BAD BLOOD – INNER CORE
Izdavač: Miner Recordings
Godina izdanja: 2016.
Ocjena: 5/5

BB Inner Core cover

Jedan od najkompetentnijih hrvatskih hardcore/metal bendova s podužim stažem na sceni, Bad Blood, nedavno je izdao novi album „Inner Core“. Nasljednik je to tri godine starog „Silence = Death“. „Inner Core“ je izdan preko Miner Recordingsa i sadrži pet novih pjesama, koje su snimane u zagrebačkom Chicken Sound studiju u suradnji s producentom Vedranom Kovačićem Belijem, no tu je i pet već poznatih s EP-ja „Counterstrike“, snimanih u Subscalar studiju i prethodno dostupnih u digitalnom formatu.

Produkcija je vrlo kvalitetna, što se osjeća od samoga početka. Mnogi će biti ugodno iznenađeni krajnjim rezultatom i efektnim zvukom koji je bend svojim radom postigao. S obzirom da sam Bad Blood nekoliko puta gledala uživo, znam koliko bend predano i koncentrirano pristupa svim aspektima svirke uživo, doduše, osjećaj bi bio još bolji da i ljudi dolaze u većem broju na nastupe, no to je jedna druga priča. Stoga se po najavi novog albuma nije moglo očekivati ništa manje od odličnog zvuka i kvalitetne produkcije.

Rezultat je jedinstven teškometalni amalgam sirovih groove metal/hc rifova, bijesnih vokala, čvrstih baznih bas linija i preciznih bubnjarskih ritmova. Ovo izdanje se doista kvalitetom produkcije uspijeva mjeriti s izdanjima inozemnih bendova.

Album vas pogađa odmah na početku s efektnom i dinamičnom „Serving Them Bastardz“, prepunom rifova na tragu Lamb Of God i Machine Head, a već sljedeća „Inner Core“, zdrmat će vas praktički do jezgri vaših živčanih stanica! Kao što se čuje, bend je vrlo dosljedan u iznošenju svojih pobunjeničkih stavova. Genijalan solo Brune Grobelšeka pri kraju, svakako je komponenta koja će vas impresionirati.
Slušajući „Shadows“, može se reći da svjedočimo sudaru titana jer u toj pjesmi, koja mi je apsolutni broj 1 na albumu, gostuje Gary Meskil iz Pro Paina (prijašnju suradnju s bendom ostvario je na „Freedumb State Of Mind“ sa „Silence = Death“ albuma) i s Brankom Nađom slušatelju sasipa pravu bujicu teških opomena i pitanja o smislu na koja se odgovor ne pronalazi. Ova pjesma ima sve, izbalansirane bas linije, za koje je zaslušan Nenad Ratajec, težište na vokalnom bijesu dvojice moćnih pjevača popraćenom teškim rifovima, a pažnju će vam sigurno zaokupiti izvrstan bubnjarski posao talentiranog Zorana Kokana. Sljedeća „Mors Indecepta“ privlačit će tvrdokornije fanove hard corea i groovea, na prvo slušanje uniformnom, ali postupno usložnjenijom hc strukturom.

„Hammers & Nails“, uz posljednju „Crying Clown“, najviše se od svih pjesama približava modernom metalu koji ljudi danas naveliko upijaju tražeći nešto nesvakidašnje. Uvodni rif pa i kasniji gitarski pasaži u stilu velikih Carcassa vrlo su impresivni, a njen bazični tempo i dinamika privlačit će vas da ju iznova puštate. Moderan pristup osjeća se pred kraj pjesme, kada kontrastirajući dio odmiče od dominantne strukture pa dobivate osjećaj kao da se radi o pjesmi unutar pjesme. Na njoj je snage s Brankom udružio Srđan Karužić iz dubrovačkog benda Krakatoa. U pjesmi „Invictus“ do izražaja posebno dolazi rad na duploj bas pedali, a nakon „Inner Core“ to je još jedan komad u kojem pamtimo briljantan gitarski solo. „Cast The Stone“ bend je posvetio ”kamenovanju” svih i svakoga u društvu, pojedinaca koji svojim mišljenjem odstupaju od općeprihvaćenih i očekivanih obrazaca ponašanja i sl. Ja sam o pjesmi razmišljala na sljedeći način: potaknuta tekstom, prisjetila sam se nekih situacija gdje danas ljudi dožive ”kamenovanje” putem raznih kanala, ne samo oči u oči, odnosno verbalno. Imaš sreće ako naiđeš na barem jednu osobu koja ima petlju u lice ti reći što joj smeta kod tebe! Pa hajde, idemo…mrziti, osuđivati, odnosno kako to bend sažima, “kamenovati“, je lako, pogotovo danas na facebooku, twitteru i sličnim društvenim mrežama koje pružaju vrlo konformističku iluziju prilikom odbacivanja i omalovažavanja pojedinaca. Suočavanje licem u lice teže je i danas puno rjeđe pa je kukavičko skrivanje iza ekrana kompjutera većinom opravdano lažnim konformizmom. Kao što možete uočiti, o tekstovima na albumu može se itekako promišljati, neki bi rekli na filozofskom i sociološkom nivou. Upravo na tome počiva vrijednost ovog albuma.

„History Of Violence“ s također izuzetno odmjerenim gitarskim radom, pravo je iznenađenje za iskusnije metalce. Od početka do kraja, pjesma je u strukturi agresivna, moćna i stvara nepokolebljivu atmosferu. Njezin refren “Religion is just like a trigger /Bloodthirst of kings is getting bigger/Enforcing the war upon others /Slaughtered of innocent, no one bothers” brzo će vam se urezati u pamćenje. Posljednje dvije „Private Hell“ i „Crying Clown“ također su tekstualno zanimljive i intrigantne.
Treba svakako spomenuti vezano uz „Crying Clown“, da na njoj svojom nesvakidašnjom polučistom vokalnom izvedbom Ivan Pripuzić Pripo, pjevač osječkog benda Kymera, pjesmi pruža modernizirani i progresivni otklon. One objedinjuju sve zle i slabe aspekte čovjekova karaktera i preslikavaju ih u potentnu glazbu. Zbog toga dostojno zaokružuju album kao kompaktnu i smislenu cjelinu.

Inteligentni tekstovi na albumu istrgnu iz kolotečine i potiču na razmišljanje svakoga tko je svjestan da društvene strukture i „vrijednosti“ nisu ništa drugo nego umjetno strukturirani i isprogramirani obrasci koje ljudi bez imalo kritičnosti i samokritičnosti uporno slijede. Za ono što danas nazivamo vrijednostima, dok gledamo što se događa oko nas i prelama u nama, zaključujemo da nas u konačnici dovodi pred sam ponor. Ovaj album tekstualno dira u srž svih tih raznih aspekata današnjice pa su tekstovi itekako vrijedni slušateljeve pažnje.
Ako ste u bilo kojem trenutku osjećali podložnost, želju za odobravanjem, priznanjem te pritom imali osjećaj da gubite vlastitu bit i razum, ovaj album će vam pomoći da se vratite na staro i kažete otprilike „Pa daj, dosta je! Idem se osloboditi vlastitih okova autodestruktivnosti…“. Barem je na mene album tako djelovao.

Bad Blood su nepokolebljivi u svom izričaju, osjećalo se i na albumu „Silence = Death“ da vjeruju u to što rade, a s fenomenalnim „Inner Coreom“ to se potvrdilo. Album je apsolutna preporuka svim ljubiteljima bučnog metal izričaja, koji je itekako svrhovit, hrabro izveden i smisleno strukturiran, neka vas epitet bučan ovdje ne zavara. Radi se o jednom od najustrajnijih hrvatskih bendova koji svakako trebate podržati. „Inner Core“ je pred vama između ostalog i zato da preispitate ono najvažnije što čini vas same, svoju – srž. Zato u muzici, interesima i pogledima na život prodiremo – do srži! Tako sam i ja ovom recenzijom do srži željela dati uvid u kvalitetu albuma.
Sigurna sam da će ovaj album bendu priskrbiti veći broj fanova i u mnogima od starih izazvati ponos jer se radi o hrvatskom bendu koji je stvorio album kvalitete po kojoj se može mjeriti s veličinama inozemne scene.

Popis pjesama:
1. Serving Them Bastardz
2. Inner Core
3. Shadows
4. Mors Indecepta
5. Hammers & Nails
6. Invictus
7. Cast The Stone
8. History Of Violence
9. Private Hell
10. Crying Clown

Recenzija: Buna Bernarda Juretić

LINKOVI:
www.reverbnation.com/badbloodcro
www.facebook.com/badbloodcro

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok