Loading...
Intervjui

ASHES OF ETERNITY

ASHES OF ETERNITY

ashes of eternity

Intervju pripremila: Buna Bernarda Juretić

Ashes Of Eternity jedan su od perspektivnijih mladih bendova na domaćoj sceni. U Vintage Industrial Baru nastupaju 9. 12. sa Strenght (Pantera Tribute Band) i Svoystvom pa smo tom prigodom intervjuirali bend. O zadnjem demu „Demo Of Eternity“, brojnim svirkama po hrvatskim gradovima i, između ostalog, trenutnom stanju na domaćoj sceni, s nama su razgovarali gitarist i suosnivač benda Goran Forgač, pjevač Filip Lončar i bubnjar Robert Ban Bebek.

VENIA: Pozdrav! Ove je godine izašlo vaše prvo službeno demo izdanje „Demo Of Eternity“ koje sadrži tri pjesme, „Cold Touch“, „Eternal Wings“ i „Our Last Curse“. Demo zvuči vrlo profesionalno, čestitke na tome! Recite našim čitateljima i fanovima ponešto o njegovom snimanju. Kako je proteklo i s kim ste radili?
GORAN: Pozdrav! Demo je konačno ugledao svoje izdavanje u Studio Depth (Požega) kod Filipa Sertića unutar njegova 4 zida u Zagrebu. Mogu slobodno reći da su pripreme trajale godinama i konačno smo se odlučili, uz novu i stalnu postavu, da je vrijeme snimit nešto što neće „krčat“. Do sada su to sve bili amaterski pokušaji i konačno smo nešto izbacili.

VENIA: U svakoj od pjesama ima dosta slojevitosti na raznim nivoima; vokala koji prelaze iz growla u scream i obrnuto, sviranja u tercama, arpeggia, zahtjevnih soloa i dr. Primjećujem utjecaj švedskog melodičnog death metala, na tragu pionira poput At The Gates i Dark Tranquillity. No, čini mi se da je vaš „background“ glede glazbe raznolik. Što slušate? Koji su sve bendovi utjecali na vaš stil danas?
GORAN: Istina, jako smo nadahnuti starom švedskom školom melodic death metala. Svi smo tu negdje po glazbenom ukusu, a našli smo se na starim In Flamesima, At The Gatesima, Dark Tranqullityu, Carcassu, Kalmahu…Ima tu stvarno svega, mogao bi do sutra o tome. Na kraju svega mi imamo svoj „sound“ i stvaramo svoju muziku, naravno da je tu velik utjecaj nabrojenih velikana, ali u sve dajemo dozu originalnosti i sebe.

VENIA: Unazad par godina bilo je nekoliko izmjena u postavi. Recite nam kako je došlo do oformljenja sadašnje postave.
GORAN: Put do ove postave bio je stvarno dug. Sve je krenulo u sobi od 10 kvadrata davne 2008., zvučalo je užasno i traljavo. Da sad ne prepričavam cijelu biografiju, do sadašnje postave došlo je kako bi se reklo, baš onako kako je i trebalo, Robi je otišao iz Inside My Casketa, Nikola došao u ZG studirat (on je tamanio u Embriu, koji je na veliku nesreću izgubio Branimira), i tako smo se nekak dogovorili i našli u svemu tome. Filip i Antonio došli su zadnji, ali nisu zato manje važni. Filipa smo regrutirali preko bivšeg bassiste koji ga je doveo da proba malo zapjevat. Kad je bacio growl malo smo se uplašili i to je bilo to, ljubav na prvi growl. A Antonio je dogovoren na romantičnom izlasku, romantičnom, jer je on tu večer bio vani baš tamo da ga se Robi i Nikola dočepaju. Ispalo je da svira ono što mi sviramo i eto ga. Postava je baš onakva kakvu sam oduvijek želio (ne zato jer svi volimo rakiju).

VENIA: Slijedi pitanje vezano za vaš pristup pisanju. Od čega počinjete kada stvarate svoje pjesme (osim piva! :D)?
GORAN: Morao bih se dobro zamislit kad bih išao u razmišljanje. Sve krene riff-om, pa ide drljanje istog na probama, pa malo po malo nastaje pjesma, pa tekst nekako sam dođe. Sve nekako ide uz melodije, uvijek pobudi onaj feeling za osjećaj i ispadne koja strofa. Neću osporit da alkohol nije bitan. Bitan je.
ROBERT : Mislim da svaka pjesma drugačije nastane, najbolji primjer je zadnja pjesma. Mislili smo da imamo gotovu stvar, a na kraju smo ju presložili i dobili potpuno drugu stvar. Sve ovisi kako ko vidi određeni riff, te kako se poklapa sa drugim instrumentima i vokalom.
FILIP: Na stranu pjesme koje su već bile gotove pri mome ulasku u bend, prije no što se posvetim tekstu, prvo volim barem u grubo čuti kalup nove pjesme i uživiti se u njega, osjetiti njezin (u nedostatku boljih riječi) “feel” te onda inspiriran time riječi gotovo da se same pišu. A sama vokalna izvedba, baš kao što je i Robert sam spomenuo, evoluira sa zajedničkim idejama i trudom.

VENIA: Je li do sada bilo ponuda zainteresiranih izdavača? Imate li kakve inozemne kontakte?
GORAN: Za sada su u planu svirke, nitko se još nije javljao za neko izdavaštvo, idemo pomalo. Ako naleti, naleti, ako ne, nema veze.

VENIA: Svirali ste u dosta hrvatskih gradova. Gdje vas se publika najviše dojmila?
GORAN: Meni osobno Sinj, nastup na Memorijalu za Branimira Vugdeliju. Bio je dosta velik broj ljudi, Nikola nam je tamo domaći, super su nas ispratili i bilo je veliko zadovoljstvo tamo zasvirati. Mislim da je svima to ostalo u lijepom sjećanju.
ROBERT: Slažem se sa Goranom. Bilo je zakon svirat na Memorijalu jer sam ujedno i prvi put gledao Embrio uživo, budući da svake godine tamo sviraju. Dosta ljudi je prisustvovalo eventu i vidi se da se svake godine ulaže puno truda u organizaciju i neka samo tako nastave i dalje raditi.
FILIP: Složit ću se s Goranom i Robertom, Sinj je imao izrazito dobru vibru, ne kažem da ostale svirke nisu bile super no (barem sa moje strane) mučila me nervoza, iskreno bilo je tu i treme, no u Sinju je sve bilo odlično organizirano a opet opušteno, nikad se nisam osječao ugodnije na stage-u. Doduše bio bi grijeh (i to ne onaj slatki) ne spomenuti zadnji odsvirani koncert u Sax-u, po meni publika je pobjedila večer 😀

VENIA: Što je u planu za 2016., hoćete li u skorijoj budućnosti snimiti kakav video i izdati nove materijale? Imate li viziju nastupa uživo u inozemstvu?
GORAN: Planovi su snimit prvi Full Lenght album, imamo puno materijala i vrijeme je da to više izbacimo. Lako za spot, nama je bitnije ljudima predočit live svirkom tko smo, a za spot ćemo planirat kada ideje budu finalizirane. Previše je istih spotova, tražimo neku priču i nešto kreativno.
FILIP: Do kraja ove godine ili barem početkom slijedeće, vjerujem da ćemo zasvirati u susjedstvu, točnije u Ljubljani. Još smo u procesu dogovora stoga ne mogu ništa više reći po tome pitanju.

VENIA: U Hrvatskoj je proboj na domaćoj sceni zaista mukotrpan i potrebno je uložiti jako puno da bi mladi izvođači na sebe skrenuli pozornost, financirali materijal i dobili gig. Vrlo malo je ljudi svjesno što bendove sve čeka, prije svega financijski gledano, kada poduzimaju prve profesionalne korake. Iz vaše perspektive kao mladog benda, kako doživljavate trenutno stanje na sceni? Što biste promijenili vezano uz postojeću situaciju?
GORAN: Svakako da je teško. Kud financijski, tud vremenski, svi radimo nešto u životu i da bi se nešto napravilo, treba žrtvovat puno toga kako bi se to i ostvarilo. Za sada guramo naprijed, plan je to radit iz ljubavi prema glazbi, to je prvo i osnovno što nas sve drži u tome jer kako sam rekao, to što sviramo, najviše i slušamo. Nadam se da će to ljudi prepoznat i da smo im dovoljno zanimljivi da nas slušaju ili dođu na koncert. Jesmo nekad malo penzići i ne skačemo po pozornici, ali eto, trudimo se da napravimo što zanimljivije pjesme. Radimo na svemu, dug je to put. Promjenio bi skupe cijene alkohola, legalizirao lake droge pa da se ljudi mogu veselit.

VENIA: Uskoro nastupate s Pantera tribute bendom, Strenght i sa Svoystvom u Vintage Industrial Baru 09. prosinca. Imate završnu riječi! Što biste poručili fanovima?
GORAN: Poručio bi svima da navrate da zametalimo skupa. Oba benda su vrhunska u tome što rade, i definitivno će se naći nešto za svakoga. Možda Filip opet skine majicu.
ROBERT: Dođite 9.12. u Vintage Industrial Bar jer otvaramo za dva odlična benda. Svoystvo i Strength (Pantera Tribute Band). Prvi put je da sviramo sa njima, ali smo ih već gledali par puta i dečki stvarno praše.

Hvala vam puno na intervjuu!

Linkovi:
Ashes Of Eternity facebook page
https://www.reverbnation.com/ashesofeternity

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *