(04.01.1962.-14.04.2010.) 

Petrus T. Ratajczyk svijetu poznatiji kao Peter Steele jedan je od američkih glazbenika za kojim poklonici alternativne glazbe i dvije godine nakon smrti glasno i iskreno tuguju. Peter Steele bio je pjevač i basist i skladatelj gothic metal benda Type O Negative. No i jedna od najosebujnijih, najkontroverzniji i vjerojatno najneshvaćenijih osobnosti u svijetu alternativne glazbe. Njegovi mračni i često melankolično-depresivni stihovi, predivni duboki bariton i lakoća ekspresije kojom je ocrtavao svaku svoju kako vokalnu tako i instrumentalnu izvedbu ono je po čemu će ga pamtiti svi. I oni koji su ga beskompromisno voljeli, i oni koji nisu shvaćali njegov pogled na svijet često jednostavno slikovit, sarkastičan i crnohumorističan. Peter Steele rođen je u New Yorku, u Brooklynu, koji je i isto tako i rodno mjesto jednog od najvažnijih bendova gothic metal žanra, njegovog Type O Negative, benda koji i dvije godine nakon njegove iznenadne smrti od zastoja srca odgaja nove generacije ljubitelja čiste glazbene estetike no i onih zakletih na žestoke zvuke koji kroz albume ‘October Rust’ ili ‘Bloody Kisses’ paraju dušu i srce. Oni koji su dobro poznavali Petera Steelea kažu da je privatno bio isti čovjek kao i na pozornici, odan i vjeran svom pogledu na svijet, svojim mislima i osjećajima – psihoubijajući, romantični Gothic rocker. Koji je često bio samo korak do toga da ubije samoga sebe. Kao glazbenik, Peter Steele cijeloga je sebe davao publici kroz svoju glazbu svjestan toga da ga mnogi ne razumiju dok o ljubavi, životu i smrti progovara sarkastičnim i humorističnim stihovima. No nije odustajao. Od sebe, od svog benda, svoje publike, svijeta…. Nije odustajao ni od ljubavi unatoč slomljenom srcu koje sve to, čini se, više nije moglo izdržati. Pa je iznenada stalo 14. travnja 2010. godine. I svijet gothic metala kao i cjelokupni svijet alternativne glazbe zavio u crno. Danas nam, 24 mjeseca otkada je otišao nedostaje baš kao i one minute kada je do nas doprijela vijest da najnježnijeg diva našeg glazbenog svijeta više nema među nama. Njegov je odlazak bio iznenadan i, baš kao i neki od najvažnijih trenutaka u njegovoj karijeri, ironično tempiran. Nakon dugog razdoblja samodestrukcije i problema s alkoholom, u potpunosti pomiren sa sobom i svijetom te mjesecima trijezan i fokusiran, odviravši i godini prije smrti neke od svojih najboljih  koncerata, Peter nas je ostavio pogleda uprtih u nebo sa tim vječnim pitanjem: zašto? Zašto baš u trenutku kada je opet pronašao sebe i kada se spremao podariti nam još jednu glazbenu priču satkanu iskustvima i mjestima gdje je bio. Onima koji su ga voljeli još uvijek je teško prihvatiti njegovu smrt. Ali unatoč tomu što nam još uvijek tako bolno nedostaje, Peter nam je u nasljeđe ostavio svoje pjesme, a u njima svoju dušu. Na nama je da to nasljeđe štujemo i čuvamo od zaborava. Laka ti zemlja, zeleni čovječe! Tekst: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)