ANTHRAX – FOR ALL KINGS

Image and video hosting by TinyPic

ANTHRAX – For All Kings
Datum izlaska: 26. 2. 2016.
Izdavač: NUCLEAR BLAST
Žanr: Thrash metal
Ocjena: 4/5

Thrash metal ikone nastavljaju potvrđivati svoje statuse. Nedavno smo slušali Megadethov najnoviji uradak „Dystopia“, a sada je pred nama dugonajavljivani novi album Anthraxa, „For All Kings“. Anthrax su važan dio Velike četvorke thrash metala, uz spomenute Megadeth, Slayer (s kojima 1. lipnja nastupaju na Velesajmu!) i Metallicu, pa je takva dugovječnost, logično naišla na svakojake prepreke, bilo je i tu nesuglasica i promjena postave. Stoga je od posljednjeg albuma „Worship Music“, kojeg su mnogi pozitivno vrednovali i zahvaljujući kojem su očekivanja fanova još više porasla, prošlo čak pet godina. Unatoč višegodišnjem čekanju, Anthrax su se vratili sa svim svojim glazbenim vještinama na koje smo od njih navikli. Ne mogu vjerovati kada pročitam da neki govore da su „oronuli bend“ čiji su albumi izgubili vjerodostojnost stare škole. Anthrax su na „For All Kings“ pokazali kako se kuhaju thrash rifovi, pomno napisani soloi, bubnjarska neumorna dinamika i nadasve efektan vokal u stilski jedinstvenom thrash metal kotlu. Ponukana kvalitetom novog izdanja, poželjela sam u ovu recenziju unijeti jednu osobnu crticu, što inače izbjegavam raditi. Naime, uz Anthrax vežem brojna ugodna sjećanja u dosadašnjem životu, počnimo redom, od nastupa u Pauku na koji sam išla sa starim s kojim sam se divila kako Joey Belladonna pjeva, prvi put ga tada čuvši uživo. Zatim prijemni ispit u glazbenoj školi (dan poslije tog koncerta!), upis u istu, zatim maturu u gimnaziji, upis na faks itd. Dakle, mislim da je jasno koliko mi je Anthrax važan bend. Iako bi recenzent trebao objektivno pristupiti svakom pojedinom albumu, kad se radi o bendu koji vas vrati u dobre trenutke u životu, to nije uvijek moguće. Moram priznati da je ovaj album dosta slojevit i nije ga lako slušati i upiti već nakon prvog puta. Element s kojim otvaraju album je gudačka introdukcija „Impaled“ prije „You Gotta Believe“. Nije očekivano da se Anthrax poigravaju s uvođenjem takvih elemenata.

Na „You Gotta Believe“ opet nailazimo na izražajnost pjevača Joeya Belladonne koji je u svojoj izvedbi uvijek dosljedan, a što se tiče cijele strukture pjesme, nema prevelikih ritmičkih ubrzavanja. Na samom početku, može se zaključiti da Anthrax otvaraju s komadom koji slijedu shemu „polako, ali sigurno“. Novi gitarist Jon Donais u toj je pjesmi odradio najviše posla na lead gitari i zajedno sa Scottom Ianom na ritam gitari osnažio pjesmu. Poduži instrumentalni break usporava cijeli doživljaj, dok se bend postupno ne vrati staroj snazi izvedbe. Sljedeća „Monster At The End“ umjerenog je tempa, vrlo pristupačna i lako prihvatljiva za slušatelja. Vrlo pamtljiv i himničan refren mogao bi vam ostati u uhu neko dulje vrijeme. Na „For All Kings“, Belladonna nastavlja pokazivati da je još uvijek vrhunski pjevač i da mu je raspon glasa glavni adut nakon toliko godina karijere. Nakon treće minute u ovoj pjesmi odlazi u viši fah i to zvuči doista pamtljivo i respektabilno. Mnogi pjevači u njegovim godinama gube glas, ali on još uvijek ima snagu koja bend pokreće i uživo. „Breathing Lightning“ mi je apsolutni favorit na albumu. Predstavlja Anthraxov povratak u začetke njihovog zvuka iz 80-ih. Himnični refren, umjereno bubnjanje Charlieja Benantea i općenito cjelokupna, na mnogo mjesta, višeglasna vokalna izvedba, komponente su koje su ovu pjesmu automatski upisale na set liste koncerata. Na „Suzerain“Anthrax se opet stavljaju u poziciju prvaka stare škole…Definitivno ćete ju zapamtiti kao jednu od dinamičnijih pjesama na albumu. Glavni rif je reprezent tipičnog Anthraxovog izričaja. Izvrstan solo pred kraj zadobit će poštovanje fanova. Za „Evil Twin“ vrijedi ono što sam prije navela vezano uz „Suzerain“, rif s kojim otvara je tipičan Anthrax rif. Dojmljiva je Ianova izvedba na ritam gitari, koja zvuči dominantno i autoritativno. Belladonni to samo pomaže da se još više zanese u svojoj ulozi interpretatora, pomalo čak izvodeći natruhe „growla“ prije refrena. „Blood Eagle Wings“ traje osam minuta i potpuna je karakterna suprotnost ostatku pjesama na albumu. Teška je za pratiti na prvo slušanje, ali kada se u nju osoba uživi, nema osjećaj da traje toliko. Uz to je melankoličnog karaktera, s vrlo raznolikim gitarskim melodijama, a da ne govorim o vokalu koji je toliko bogat i zanesen da ne možete vjerovati da se radi o pjevaču thrash metal benda. Anthrax imaju pjevača koji može pjevati dosta podžanrova rocka, malo se bendova može ponositi takvim vokalom s tolikom diverzivnošću. „Blood Eagle Wings“ je vjerojatno najzrelija pjesma koju je Anthrax do sada napisao.

Opet se vraćamo u 80-e uz rifove „Defend-Avenge“, a „All Of Them Thieves“ i vokalno je i gitarski raznolika i progresivna. „This Battle Chose Us“ nakon bas intra je više koncentrirana na ritmičku isprekidanost i baš kad pomislimo da je umjerena, pred kraj nam bend podiže roletu zavaravanja pred očima i pjesma se pretvara u brži i himnični komad koji pršti od energije i melodičnosti. Ipak, minimum je Benanteovih doprinosa glede izvedbi na duploj bas pedali, ne samo u ovoj pjesmi, nego na cijelom albumu. To bi možda bila jedina zamjerka. Bend eksplozivno zaokružuje album s bučnom i galopirajućom „Zero Tolerance“. Benante kao da se sada više odlučio aktivirati iza svog drum kita. Za kraj, napominjem da će fanove posebno razveseliti EP live izdanje s četiri izvedbe „Fight ‘Em ‘Til You Can’t“, „A.I.R.“, „Caught In A Mosh“ i „Madhouse“.

Cjelokupni dojam nakon nekoliko puta preslušavanja „For All Kings“je više nego pozitivan. Isplatilo se čekati pet godina. Anthrax su zreli glazbenici i po stažu i po pristupu pisanju i izvedbi pjesama. Samo kad pogledate pokoji dokumentarac ili intervju s njima na YouTubeu, postane vam jasno koliko je odricanja bilo potrebno i podosta loših iskustava da se dođe do te razine. Uvjerena sam da će fanovi ovaj album dobro primiti i da će ovako velik bend još jednom dobiti priznanje kakvo zaslužuje, a zaključak je samo jedan – mlađi kolege koji se kunu u thrash metal, teško da će ikad izaći iz njihove sjene.

Izdvojene pjesme: Breathing Lightning, Suzerain, Blood Eagle Wings, This Battle Chose Us

Popis pjesama:
CD1:

[01]. Impaled
[02]. You Gotta Believe
[03]. Monster At The End
[04]. For All Kings
[05]. Breathing Lightning
[06]. Breathing Out
[07]. Suzerain
[08]. Evil Twin
[09]. Blood Eagle Wings
[10]. Defend-Avenge
[11]. All Of Them Thieves
[12]. This Battle Chose Us
[13]. Zero Tolerance

CD2 – Bonus Live EP:

[01]. Fight ‘Em ‘Til You Can’t
[02]. A.I.R.
[03]. Caught In A Mosh
[04]. Madhouse

Recenzija: Buna Bernarda Juretić

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok