AMON AMARTH: „JOMSVIKING”

AMON AMARTH: „JOMSVIKING”

Datum: 25.3.2016.
Label: Metal Blade
Žanr: Melodic Death Metal
Ocjena: 3.5/5

Nakon što je 2013. godine „Deceiver of the Gods” razočarao brojne fanove, u zraku je ostalo pitanje: hoće li Amon Amarth nastaviti s ubacivanjem elemenata NWOBHM-a u svoju glazbu? I nastavili su, čak i više nego prije, ali ovog puta na drugačiji način. Ja sam jedna od onih kojima se svidio album iz 2013. pa sam nestrpljivo čekala ovogodišnje izdanje.

AmonAmarthJomsvikingPopis pjesama:
1. First Kill
2. Wanderer
3. On A Sea Of Blood
4. One Against All
5. Raise Your Horns
6. The Way Of Vikings
7. At Dawn’s First Light
8. One Thousand Burning Arrows
9. Vengeance Is My Name
10. A Dream That Cannot Be [feat. Dorothee Pesch]
11. Back On Northern Shores

Jomsviking” vas napada sa svojih 11 pjesama i 52 minute. Općenito govoreći ovaj album nije toliko šarolik, barem što se tiče glazbe. Čut ćete neke od heavy metal prizvuka, koji nimalo ne priliče starim Amonima, ali se ipak uklapaju. Samo poslušajte početak i prijelaz u pjesmi „Wanderer”, znat ćete odmah o čemu pišem, a mogla bih spomenuti i cijelu „At Dawn’s First Light” koja u nekim dijelovima zaista zvuči kao Iron Maiden sa growlovima.
Mnogo je trenutaka na albumu koji se ističu, moj je omiljeni najvjerojatnije pjesma „On a Sea of Blood”. Sama se po sebi čini pomalo dosadnjikavom u usporedbi s ostalim hitovima ovog benda, ali onaj prijelaz sa predivnim riffom me oduševio, pogotovo odsviran po drugi put na dvije gitare.

Ozračje albuma se često mijenja. Prva pjesma sa spotom „First Kill” je generička ratoborna himna tipična za Amone sa brzim ritmom i bez iznenađenja, svoj efekt gradi na energiji koju daje slušatelju. U ovu se kategoriju može ubaciti i „One Against All” koja je jedna od pjesama koje najviše liče na stari Amon Amarth budući da koristi staru formulu.
Kao što se može razaznati iz samog naslova „Raise Your Horns” je vrlo vesela pjesma (bez brige, NE kao Korpiklaani). Melodija je malo atipična za Amon Amarth, što se ne može reći za strukturu pjesme, a uz sve to ima klišejizirani, ali epski zborski napjev karakterističan za folk metal kojeg će entuzijastični Vikinzi pjevati na koncertima. Ovaj tip epskog pjevanja nije tipičan za Amone, ali jest za žanr tako da, zašto ga ne iskoristiti?

S druge strane, „One Thousand Burning Arrows” raste na vrlo atmosferičnoj, melankoličnoj melodiji koja jako dobro funkcionira. Nekako je povezujem sa „Back on Norhtern Shores” budući da imaju isto sumorno ozračje. Inače mi više pašu prpošne pjesme pune snage, ali ‘Arrows‘ bi vrlo lako mogla postati jedna od omiljenih jer toliko toga daje slušatelju.
Nakon zborskog pjevanja, ne bi vas trebali iznenaditi čisti vokali, ali se ja još uvijek moram priviknuti na Doro. Njen glas u „A Dream That Cannot Be” dosta dobro upotpunjuje growlove. Pjesma će se bezrezervno svidjeti njenim okorjelim fanovima, definitno nije loša stvar, ali stihovi koje pjeva čine se ne baš pretjerano ozbiljnima.

Još je noviteta na ovom izdanju. Amon Amarth oduvijek voli pripovijedati o nordijskoj povijesti, ali nikada do sad nije bilo povezane priče među pjesmama. Sada je ima i prepustit ću da svatko za sebe procijeni, pridodaje li filmičnosti i pripovijedanju albuma ili ometa glazbeno iskustvo.
Osim toga, album je snimljen s gostujućim bubnjarem, Tobiasom „Tobben” Gustafssonom, koji je svoj posao jako dobro odradio pa se ne osjeti da to nije njihov stari bubnjar.
Ono što se osjeća je i to da su tonci i svi uključeni u stvaranje ovog albuma bili na nivou zadatka, produkcija je vrhunska, pravi melem za uši. Volim albume koje se isplati slušati gotovo samo zbog zvuka, a ovo je jedan od takvih.

Sve u svemu, je li me Amon Amarth iznenadio? Ne. Je li se Amon Amarth „vratio”? Ne. Je li ovo dobar album? Dovraga DA!

Recenzija: Vica Katona

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok