25 GODINA GUNS N’ ROSES ALBUMA “APPETITE FOR DESTRUCTION”

APETIT ZA SRETNIJOM ‘DŽUNGLOM’

Dok fanovi diljem svijeta već puna dva desetljeća zauzimaju borbene pozicije i stavove „za“ i „protiv“ uvijek iznova kontroverznog frontmana Guns N’ Roses, Axla Rosea, on sa glazbenicima koje je okupio prije kojih šest godina slijeće u Split u kojem će sljedeću večer odsvirati jedan od finalnih koncerata velike europske turneje koja se u protekla tri mjeseca razvukla uzduž i poprijeko headlinerskih pozicija na bitnim ljetnim festivalima te pokojim dvoranskim koncertom.

Dio domaćih fanova u to vrijeme još uvijek na razno-raznim internetskim društvenim mrežama razglaba tko je koga „pošteno zajebao“ prije 20 godina, je li Axl zlica, a Slash dobrica ili je možda ipak obrnuto te hoće li ili neće otići na sutrašnji koncert. Onaj drugi dio čuva ulaznicu za splitski koncert godine neopterećen vječnom dilemom na čiju se stranu svrstati, tko je koga pokrao ili tko je na komu zaradio svjestan činjenice da glazba ne poznaje svađe i sudske procese, sretne ili nesretne odlaske iz bendova i vraćanja u iste.

Pokazalo se na kraju da je ovaj drugi dio bio u pravu jer Axl Rose i njegova sada više i ne tako nova postava Guns N’ Roses u Splitu je zabljesnula poput meteora i podjednako oduševila kako one koji su se i prije više od dva desetljeća priklonili dekadetnim zvucima sa užarenog hollywoodskog asfalta, tako i one koji su o istima vrlo vjerojatno načuli od svojih roditelja ili nešto starijih rođaka.

I dok je kojih 6-7000 onih koji su bili dovoljno mudri ispuniti svoju rockersku dužnost i doći u Split na Guns N’ Roses koncert prepričavalo doživljaje sa trosatnog hard rock krša i loma u Spaladium Areni koji je je Axla Rosea i u petom desetljeću života isprofilirao u jednog od najboljih glasova na svjetskoj hard rock sceni i  frontmana koji, iako se često tako ne čini, izgleda ipak zna što radi, gotovo neprimjetno u domaćim medijima obilježena je 25. obljetnica izdanja koje je zauvijek promijenilo rock ‘n’ roll – Guns N’ Roses albuma „Appetite For Destruction“.

Naime, 21. srpnja 1987. godine petorka u sastavu Axl Rose, Slash, Izzy Stradlin, Duff McKagan i Steven Adler svedena pod zajednički nazivnik Guns N’ Roses objavila je svoj album prvijenac naziva „Appetite For Destruction“. Nitko tada, osim možda Axla Rosea za kojega svi koji su s njim radili tvrde da ima genijalni um, nije slutio da će baš ovaj album u rock n’ roll povijesti ostati zabilježen kao najveći ikada. Sada će se opet ljubitelji hard rocka podijeliti u mišljenju „najveći ikada“ no statistike mu govore u prilog – najprodavaniji debi album svih vremena u SAD-u te 21. najprodavaniji album svih vremena u svijetu.

No, ostavimo li statistike sa strane i zapitamo se zašto je „Appetite For Destruction“ tako važan i zašto su ga prigrlili i oni koji inače nisu sklonim žestokim i često provokativnim notama vrlo ćemo lako, odgovorimo li iskreno, doći do odgovora.

Možda zato što, ako dobro naćulimo uši, na „Appetite For Destruction“ možemo čuti punk riffove („Paradise City), funk zvuke („Mr. Brownstone“) pa čak i tragove bluesa. A možda i zato što su Guns N’ Roses na kraju turbulentnih 80.-ih bili jedini bend koji je imao petlje ostaviti srcedrapajuće i meke note iza leđa i hrabro, glasno i iskreno progovoriti o svojem svijetu – alkoholu, drogama, tetovažama i životu na rubu između, kako to nepatvorenim rock zvijezdama i priliči, uspjeha i (samo)uništenja. Guns N’ Roses u tom su smislu doista zadnji bend koji je živio (a to radi i danas) rock & roll bez ustručavanja i isprika, most između klasičnog i modernog rocka kakvog danas poznajemo. Za teenagere s kraja 80.-ih i prve polovine 90-ih, jednostavnih i sirovih, do posljednjeg takta ogoljenih i izravnih nota popraćenih sa u jednakoj mjeri sirovim i provokativnim stihovima, bio je to album koji im je širom otvorio mozak. Zauvijek.

Možda odgovor leži u nečem sasvim drugom, a kada je i sam pokušao dokučiti razlog zašto je „Appetite For Destruction“ tako bitan, Axl Rose rekao je: „Mnogo rock bendova je previše jebeno slabo i neutjecajno da bi imali bilo kakav sentiment ili emociju.“ Slab i neutjecajan svakako nisu pridjevi koje bi mogli zakvačiti na Guns N’ Roses vrata. Pa tako i nakon 25 godina neke nove generacije teenagera u istom iskvarenom i dekadentom društvu koje juri ka svom samouništenju uz „Appetite For Destruction“ šire svoje poglede na svijet……

I baš zato, sretnih mu prvih četvrt stoljeća!

Komentar: Ivana Sataić

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok