1349 – Massive Cauldron Of Chaos

1349 – Massive Cauldron Of Chaos

Datum izlaska: 29. 09. 2014.
Izdavač: Indie Recordings
Žanr: black metal
Ocjena: 3.5/5

1349_MCoC

Ljubiteljima norveškog black metala 1349 sigurno nije strano ime. Bendu koji se nazvao po godini kada je kuga poharala Norvešku, corpse paintom obojana lica, agresivni blast-beatovi i psihotični vokali uklapaju se u ideologiju. Nekima od njihovih boljih recentnijih albuma do sada se pribrajaju „Revelations of the Black Flame“ iz 2009., koji je nešto eksperimentalniji u odnosu na ostale, zatim „Demonoir“ iz 2010. na kojem se bend držao nešto jednoličnijih ritmova i obrazaca klasičnog blacka, što nas polako vodi u 2014. do posljednjeg „Massive Cauldron of Chaos“ koji bi mogao biti, mnogi bi se složili, njihov najnepredvidljiviji i najraznovrsniji album do sada. Bend je po stilu i pristupu pisanja materijala dosta blizak sunarodnjacima: Satyriconu, Enslavedu i ranom Immortalu. Album otvara s „Cauldron“, koja predstavlja izazovan i zreo, ali i opet solidan pristup tradicionalnom black metalu. Odmah na početku s prvim rifovima – obećavajuće. Osjeti se da je na djelu bogatija produkcija albuma. Sljedeća „Slaves“ je možda najbolja na albumu. Bend je dobro odlučio i izabrao pjesmu kao prvi singl albuma. Album, kao što mu i ime govori, masivan je po zvuku i po produkciji, što opravdavaju talenti iznimnog bubnjara Frosta (koji je, dakako, dobro znan i svim fanovima Satyricona) i gitarista Archaona. Rifovi su raznoliki – od više thrashu orijentiranih na tragu moćnih Slayera koje začine s tremolom pa do krutih s manje dinamike i „groove“ primjesama. Rezultat rada lead gitare je također, s manjkom riječi, uzbudljiv za slušati i još je uzvišeniji od korijenskih rifova zbog kojih vam ova pjesma privlači pažnju. Odličan i memorabilan black metal uradak. Nakon Behemotha još jedan bend prijeteći uzvikuje „Slaves shall serve!“. „Exorcism“ je glazbeno oličenje simbolizma u black metalu i podsjeća na ranije radove benda. „Postmortem“ je također jedna od najreprezentativnijih pjesama. Atmosfera na početku je opet potencirana thrasherskim rifovima i nadalje sve se ravnopravno posložilo kroz uspješnu suradnju i sklad rifova s nemilosrdnim blast-beatovima talentiranoga Frosta. Pjesma je to u kojoj je bend potpuno usklađen. Na „Mengele’s“ bend se doima žešćim nego ikad prije na albumu. Vrhunac albuma! Esencija zluradosti jednog od najvećih degenerika Drugog svjetskog rata pokušala se preslikati u tu pjesmu mehanički preciznim i hladnim black metal kaosom od glazbe, čiji rifovi pozivaju na moshanje publike. Gitarski solo je vrlo respektabilan. Odlično uklopljen u pjesmu i ne prerasipan, kao što to biva kod nekih bendova, što je „Mengele’s“ svrstalo među moje osobne favorite, uz „Slaves“ i „Chained“. Moram priznati, ovo se sad odnosi na sve pjesme ovog albuma, pa i prijašnje, da nisam osobito sklona Ravnovim vokalima. On to iznosi više nego solidno, tu nema spora, no katkad se njegova interpretacija ne može nositi s kaotičnim udarima i intenzitetom instrumentalne napadačke energije koje proizvode Frost i Archaon. Na apokaliptičnoj „Chained“ i posljednjoj „Godslayer“ se konačno oslobađa i više ne zvuči toliko obuzdano i ograničeno. „Golem“ je kratka dvominutna pjesma koja,trešteći iz zvučnika unutar kratkog vremena, posjeduje crust punk energiju. „Chained“ bi mnogima mogla nakon „Slaves“ postati još jedan od favorita na albumu jer su blast-beatovi, kako kažemo „masni“ rifovi i Ravnovi vriskovi u kojima su pomiješani prezir, ravnodušnost i agonija, među najpotentnijima na ovom uratku. On se vokalno oslobodio, a atmosfera je kao da hard rock rifovi 80-ih susreću nemilosrdnu hladnoću početaka black metala. Posljednja „Godslayer“ dobar je izbor za zaključivanje cjeline jer iako je bend pokazao svoje eksperimentalnije naličje, ne zaboravlja svoju pravu stranu i iskren performans kroz brzinu i brutalnost rifova do ruba kaosa. Sve su pjesme po izvedbi opravdale naziv albuma – masivni kotao kaosa u kojem ključa zbir talenata iznimnih glazbenika. Stvorena je takva atmosfera da si u glavi možete predočiti vizije očaja zbog nemoći odupiranju višim silama, jadikovanje zarobljenih duša u međudimenzijskim zakutcima gdje je bezizlaznost i varljivost svih parametara realnosti prisutna, neporeciva i jedina istina. Tako u konačnici djeluje black metal i vabi vas da kopate što dublje u nedokučivo i prepustite se – kaosu. Što on sadržava, možda je bolje da ne saznamo. Glazbom kao polupropusnom membranom do tog  Drugog možda proniknemo u djelić toga. Moglo bi se reći da norveški black pa i black metal općenito tako manipuliraju umom. Radi se o albumu i umjetničkom komadu koji bi svaki fan black metal glazbe trebao nabaviti. Rezultat koji su 1349 postigli i prezentirali ovim albumom je, sažeto u nekoliko sintagmi, glazbena organiziranost, nepredvidljiva svestranost i respektabilan nivo muziciranja. Visokokvalitetan spoj odvažnosti, umjerene sklonosti eksperimentiranju i klasičnog blacka iz nešto ranijih vremena kad je žanr bio mlad, svrstava „Massive Cauldron Of Chaos“ među najbolja recentnija black metal izdanja!

Recenzija: Buna Bernarda Juretić

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok